Primjer dosljednosti

»Svjetlo«, br. 1-2, gl. ur. Irena Lukšić, Matica hrvatska, Karlovac, 2003.

Osim već pomalo razvikanih kulturno-urbanih središta poput Zagreba, Rijeke ili Splita, i neki drugi hrvatski gradovi njeguju spomena vrijednu književnu tradiciju. U želji za prezentiranjem lokalnog, ali i nešto širega literarnog stvaralaštva, 1990. u Karlovcu je, tako, ponovno pokrenut časopis za kulturu, umjetnost i društvena zbivanja — »Svjetlo«. U svojoj trinaestogodišnjoj povijesti taj je kulturni časopis uspio nakupiti poveći broj zanimljivih lokalnoorijentiranih tekstova, kao i literarnih zapisa više ili manje poznatih domaćih književnika.

I najnoviji broj, posve u skladu s tom tradicijom, donosi nekoliko zanimljivih radova vezanih uz grad Karlovac ili znamenite Karlovčane. No, prije svega, tu je zanimljiva zbirka različitih zapisa. Na samu su početku, tako, Tajanini memoari (pedesete godine) Sunčane Škrinjarić — zanimljive i živopisne sličice iz života živahne tridesetogodišnjakinje. Kratke i duhovite skice ljudi i događaja ovdje izvrsno ocrtavaju i cjelokupnu atmosferu zagrebačkih poslijeratnih godina.

Zapisi Dva muška zapisa se nastavljaju s nama nešto bližim vremenskim razdobljem u Otoku Marine Šur-Puhlovski. Među tim nešto subjektivnijim i intimnijim minijaturama, koje uglavnom sadrže poetične impresije s Otoka i ljetovanja, najviše se zapravo ističu povremene, naturalističke opaske o različitim likovima koje autorica susreće na Otoku. Tu su i dva muška dnevnička zapisa — kratke iskrice Joze Vrkića i tjedne asocijacije Nedjeljka Fabrija. Iako oba u sebi nose politički podtekst, međusobne razlike očite su već u njihovoj povijesnoj orijentaciji (sedamdesete godine 20. stoljeća i veljača 2003) i osnovnoj namjeni (isključivo književna, odnosno na zamolbu radija Slobodna Europa) te se pruža mogućnost zanimljive stilsko-tematske usporedbe. S obzirom na radijskoeuropski kontekst Fabrio se ipak koristi nešto manje subjektivnim tonom i nekim univerzalnim asocijacijama, dok se Vrkić može nešto jezičnoslobodnije šetati od zatvorskih drugova, preko snova do viceva o Juri.

Negdje među svim tim zapiscima stisnuo se i jedan od najzanimljivijih tekstova ovog broja — kratki (četiri stranice) esej Neki novi dečki Marije Paprašarovski. Na ironičan, duhovit i inteligentan način autorica se u tekstu osvrnula na fenomen nove generacije mladića koji ne prilaze prvi djevojkama, obvezno imaju mobitel i redovito odlaze kod frizera i kozmetičara, a pritom je navela i neke od mogućih karakterističnih simbola te nove generacije muškaraca (od marke parfema, do naslova knjiga i filmova). Taj književni blok upotpunjavaju još i po jedna drama, pjesnički ciklus i kratka priča.

Svi lokalpatrioti u ovom broju mogu uživati u biografskim zanimljivostima o dvama karlovačkim velikanima — biskupu Maksimilijanu Vrhovcu i doktoru Ignjatu Firtzu. Iako prilično stručni, sva su tri teksta pisana vrlo razumljivo i jasno čak i nekom povijesno manje potkovanu čitatelju. Tu je i detaljan opis putovanja u Karlovac znamenita »oca kretsko-mikenske kulture«, engleskog arheologa Arthura J. Evansa, koji se svojevremeno s bratom uputio pješice u naše krajeve sa špijunskim (?) zadaćom.

Ulice i kućni brojevi

Projekt naslovljen Banija (u ovom je broju objavljen već četvrti dio) zasigurno ide u originalni domaći pothvat. Naime, Andrija Borovček potrudio se sastaviti opsežan i vrlo specifičan popis karlovačkih ulica. Tako je sada pred domaćim čitateljima jedinstvena kratka povijest, sastavljena prema ulici i kućnom broju, svake karlovačke kuće, odnosno njezinih stanara (od onih koji su je izgradili pa sve do trenutnih vlasnika/prebivatelja) i njihovih međusobnih (rodbinskih) veza.

Vrlo jasno, ali ne i ograničavajuće lokalno određenje Svjetla rijedak je primjer dosljednosti među domaćim kulturnim tiskovinama. Uz standardnu primjedbu gotovo svim (polu)godišnjim časopisima — na nerecentnost književnih osvrta, nedostatak popratnog materijala uz tekstove i autore te pokoji neargumentirani stručni/književni izlet, karlovačko se »Svjetlo« ipak može pohvaliti s dosta toga. Svježi i neobavezni tematski tekstovi, razgovijetni stručni radovi, zanimljivi lokalni podaci, neka manje isforsirana književna imena... Dakako, uz nadu da ovaj broj nije bio tek rijetka iznimka.

Jelena Gluhak