Od Pule do Kavkaza

»Nova Istra«, gl. ur. Boris Biletić, br. 1, god. VIII, sv. XXIII, DHK Pula, 2003.

U ovom broju prozni blok predstavlja suvremenu hrvatsku književnost sa sveukupno pet tekstova, a svakako treba istaknuti prozne zapise Irene Lukšić pod naslovom Dnevnik proljetnoga mršavljenja. U njima na nekonvencionalan način autorica prisnim i intimnim stilom bilježi svakodnevne događaje, krećući se između ozbiljnosti i duhovitosti, faktografije i poetske introspekcije.

Tu su još i ulomak iz romana Ante Dabe, sedmi nastavak dramsko-romanesknog zapisa Zvane Črnje, Vrijeme za jazz Branka Lučića te poezija Biserke Težački. Njezine su pjesme u slobodnom stihu uglavnom narativne; u svakodnevici se prepoznaju univerzalni motivi koje pjesnikinja uokviruje obvezatnim meditativnim i simboličkim završetkom.

Od studija i ogleda u ovom broju treba izdvojiti enciklopedijski preciznu i preglednu studiju o mađarskom piscu Beli Hamvasu, nastalu kao rad troje mađarskih autora. Hamvas je u posljednjih pet-šest godina u Hrvatskoj doživio pravu renesansu i postao jedan od najčitanijih mađarskih autora. Na razmeđi filozofije, literature, znanosti i mistike, taj pisac stekao je popriličan broj poklonika i ustrajnih promicatelja. Osobnost koju je teško smjestiti u bilo kakve okvire, izvanserijski stvaralac i protivnik sterilne znanosti i akademske filozofije, najviše privlači intimnošću svojih zapisa i njihovim duhovnim bogatstvom. Stoga se i ovaj kratki prijevod dobro uklapa u mit stvoren o Hamvasu, koji u nas često podržavaju njegovi ljubitelji.

Genocid na Kavkazu

Zaustavili su jadnu slobodu... tekst je Ukrajinca Ivana Dzjube o progonima malih naroda u bivšem SSSR-u i borbi za priznavanje vlastitoga kulturnog identiteta, jezika i samostalnosti. Dzjuba je kritičar rusifikacije ukrajinskoga naroda, a u svom se opširnom tekstu bavi ruskim genocidom i kulturocidom nad Čečenima, Čerkezima, Tatarima, Avarima i drugim narodima koji nastanjuju Kavkaz. Na jasan i argumentiran način — analizirajući povijesne i literarne izvore — on dokazuje kontinuitet ruske imperijalne politike koji seže daleko u prošlost, a aktualnost pronalazi nažalost i u sadašnjici Čečenije.

Prilozi o zavičaju donose dva teksta, od kojih je zanimljiviji onaj Jasenka Zekića, koji uz pomoć sugovornika i dostupnih fotografija pokušava istražiti i dočarati kulturni, politički i društveni život Pule tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća. Osim Puljanima, tekst bi mogao biti zanimljiv i ostalima jer na vrlo slikovit način dočarava svakodnevni život toga razdoblja. U »Novoj Istri« tu su još i prilozi iz likovne umjetnosti i jazza te kritički pristupi i osvrti. Kvaliteta priloga u »Novoj Istri« obično varira iz broja u broj, no zahvaljujući razmjerno veliku broju autora te standardnim rubrikama svatko može pronaći ono što ga najviše zanima.

Tonči Valentić