Hoće li, neće li?

Hoće li, neće li?

Pitanje je postoji li volja za radikalnim promjenama u radu UHA, ponajprije oživljavanju, ali i osuvremenjavanju udruženja, u kojem će naposljetku interes struke nadvladati sve one druge

Za novoga predsjednika Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA), nakon višegodišnjeg mandata Nenada Fabijanića, izabran je poznati riječki arhitekt Saša Randić, dok su novi dopredsjednici arhitekti Helena Njirić i Goran Rako. Vijest koja je obznanjena u subotu 20. rujna tijekom 22. izborne Skupštine UHA-e, gotovo da nikoga nije uznemirila. Rekli bismo, posve očekivana vijest.

O, blažena hibernacijo! No, koliko li je samo ne tako davno proliveno krvi, posječeno glava, prognano vještica, izrečeno teških riječi da bismo došli do toga, uzvišenoga konteplirajućeg stanja i zaplovili s Te Deumom na usnama beskrajem ništavila?

Ocvala eskort-dama

Upravo se to blaženstvo ništavila nadvilo tijekom posljednjih nekoliko godina nad nekada uvaženim i društveno angažiranim Udruženjem hrvatskih arhitekata, koje je danas više nalik kakvoj ljepuškastoj, no pomalo ocvaloj, eskort-dami, bez formalnih ovlasti pri provođenju raznih političkih odluka, kako na razini države, tako i na razini grada, ali sa otvorenim zastupanjem interesa građevinsko-špekulantskih lobija. Posljednje će osobito doći do izražaja u slučaju tzv. Mamićevih nebodera, iza čije se oportune potpore prijašnjega vodstva UHA krije neraskidivi nepotističko-interesni lanac kola sreće, tim više što su neki od viđenijih članova tog društva u neposrednu srodstvu s navedenim građevinskim investitorom.

Upravo u tom kontekstu može se iščitati i pozadina srpanjskoga otvorenog pisma UHA Gradskom poglavarstvu Zagreba, a u povodu obustave gradnje u Vukovarskoj ulici i Savskoj cesti, u kojem se u zaštiti građevinsko-mafijaškoga interesa zatvaraju oči pred nekima bitnim etičkim pitanjima, jer na kraju moramo se složiti da je ubojstvo, bilo ono s papirima ili bez njih, jednostavno ubojstvo, a isto vrijedi i za krađu ili prijevaru. No, problem građevinske mafije iz današnjega kuta gledano jednako je aktualan, ako ne i jednako težak kao pretvorbena pljačka države.

Nažalost, jedini koji su se usudili dići glas protiv prostornih nedjela toga lobija samoinicijativno su organizirani obični građani, koje je dosad u javnosti poduprla samo Zelena akcija. Tako će se primjerice stanovnici Patačićkine i Martićeve otvoreno usprotiviti gradnji višekatnice unutar stambenoga bloka koji je nekada bio javni park, stanovnici Ferenčice protiv gradnje stambeno-poslovnog objekta na tamošnjem dječjem igralištu u gustom zelenilu i mjestu okupljanja i sastajanja ljudi, a stanovnici Horvaćanske ulice izgradnji benzinske crpke na površini predviđenoj za javni park. Iz sličnih su razloga stanovnici Hrvatskoga Leskovca organizirali i osnovali Udrugu građana Hrvatski Leskovac kako bi od neprimjerene gradnje spasili zelene površine.

Stanje hibernacije

Stoga i izjava novoproglašenoga predsjednika UHA Saše Randića (Imperator Caesar Divi filius) o kontinuitetu rada u odnosu na prijašnje predsjedništvo nimalo ne ohrabruje. Naime, ta nekada utjecajna udruga dovedena je u stanje potpune hibernacije, i što je još gore, u stanje nemoći u kojem ne utječe na ama baš ništa, a ponajmanje na sudbinu vlastite struke. Jednako tako zamrlo je i nekada više no uspješno izdavaštvo. Časopis »Čovjek i prostor« sveden je na razinu ambiciozna studentskog biltena, dok je najnoviji broj »Arhitekture« jedva skrpan s više godina zakašnjenja.

No, ono što ohrabruje jest, da je došlo do transparentne decentralizacije UHA, jer novoizabrani predsjednik dolazi iz Rijeke, a usto riječ je o relativno mladu vodstvu s velikim i cijenjenim arhitektonskim opusom, što znatno odskače od općeg prosjeka. Arhitekt Saša Randić (1964) u suradnji s Idisom Turatom ostvario je niz vrijednih ostvarenja, među kojima je pješački most Vrata Jadrana na riječkoj zaobilaznici (1998), jedno od najzanimljivijih ostvarenja domaće arhitekture na prijelazu stoljeća, a nedavno im je dodijeljena prva nagrada na natječaju za riječki Muzej suvremene umjetnosti (2002).

Arhitektica Helena Njirić (1963) ostvarila je vrijedan opus u suradnji s Hrvojem Njirićem (Njirić + Njirić). Osobit uspjeh imat će pri međunarodnim natječajima na kojima će im biti dodijeljeno nekoliko prvih nagrada (Structural Dyke, Den Boch, Nizozemska 1993; Stadtfelder, Scwerin, Njemačka, 1993; Atom Heart Mother, Glasgow, Velika Britanija 1996). Najvažnije ostvarenje Njirić + Njirić realizirat će u Mariboru. Ondje imaju čak dvije uspjele realizacije — Baumaxx (1998-1999) i McDonald’s Drive-in (1999-2000), a nedavno su predstavljeni i u uglednom španjolskom časopisu za arhitekturu »El Croquius«.

Najstariji među njima, arhitekt Goran Rako (1952) ovogodišnji je dobitnik godišnje nagrade UHA Viktor Kovačićza najuspješnije arhitektonsko ostvarenje u 2002, za stambenu zgradu B u Rijeci, namijenjenu žrtvama Domovinskog rata.

Pozvani na neodaziv

U svakom slučaju riječ je o skupini arhitekata koja zauzima istaknuto mjesto u suvremenoj domaćoj arhitekturi. No, pitanje je postoji li među njima senzibilitet, ali i volja za radikalnim promjenama u radu UHA, ponajprije oživljavanju, ali i osuvremenjavanju udruženja, u kojem će naposljetku interes struke nadvladati sve one druge. Dodatni je razlog za to činjenica da je djelovanje Hrvatske komore arhitekata i inžinjera (dakle krovne institucije) u obrani i zastupanju temeljnih strukovnih interesa vrlo neuvjerljivo, pa i zbunjujuće.

Taj problem osobito će doći do izražaja tijekom nedavna natječaja što ga je raspisalo Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo, za izradu projektne dokumentacije za izgradnju stambenih građevina u programu društveno poticane stanogradnje na lokacijama Sopnica — Jelenkovec u Sesvetama, Vojarna Špansko, Zagreb i Stupnički Obrež u Stupniku. Naime, Komora arhitekata temeljem toga raspisa tijekom srpnja uputit će putem javnih glasila Poziv ovlaštenim arhitekticama i arhitektima da se ne odazovu pozivu, »budući da su uvjeti u suprotnosti s pravilima i obvezama koje proizlaze iz članstva u Komori, u suprotnosti sa Zakonom o Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu...

Prihvaćanjem ponuđenih uvjeta za projektiranje članovi Komore počinili bi težu povredu dužnosti i ugleda ovlaštenog arhitekta i podlegli bi stegovnom postupku«. No, svjedoci smo da se malo tko od dičnih hrvatskih arhitekata odazvao Komorinu pozivu, izuzev zanemarive nekolicine. Stječe se dojam da se za raspisani natječaj u arhitektonskim atelijerima risalo po najvećim vrućinama i dan i noć, bez odmora čitavo ljeto. Usprkos tome, uvažena je Komora nojevski zabila glavu duboko u pijesak, ne poduzimajući ama baš ništa protiv, kako je u srpanjskom Pozivu istaknula, počinitelja »teže povrede dužnosti i ugleda ovlaštenog arhitekta«, a kamoli pokretanja stegovnih postupaka. Pitanje je, tko je tu lud? Oni koji su se odazvali natječaju ili oni koji su slušajući naputak Komore odustali od njega i pritom možda ostali bez mogućega posla? Najbolji komentar nastaloj orvelovskoj situaciji ilustrira trećenagrađeni rad s natječaja za izradu prostorno programske studije stambenog naselja na lokaciji Sopnica — Jelenkovec u Sesvetama, autorske skupine Studio 3LHD s duhovitom razglednicom:

»Pozdrav sa svinjogojske farme«

Polazeći od navedenih problema, očito je da se novo vodstvo UHA nalazi u vrlo zahtjevnoj situaciji, u kojoj treba donijeti ne baš laku odluku — da li će tu nekada utjecajnu i društveno angažiranu udrugu i dalje održavati u hibernaciji i na usluzi raznoraznim interesima ili će se aktivno okrenuti struci i zaštiti njezinih interesa. Iz tog razloga novoizabrano vodstvo UHA predvođeno arhitektom Sašom Randićem zaslužuje potpunu potporu javnosti, ali i pokudu u slučaju pogrešaka.

Krešimir Galović