Vijenac 249

Kazalište

Kazališni priručnici

Veseli lutkoplov

Breda Varl, Moje lutke 1-6, Međunarodni centar za usluge u kulturi, 1999-2002, Zagreb, ur. Livija Kroflin

Kazališni priručnici

Veseli lutkoplov

Breda Varl, Moje lutke 1-6, Međunarodni centar za usluge u kulturi, 1999-2002, Zagreb, ur. Livija Kroflin

Lutka (na sanskrtu putrika, puttaki, puttalika (mala kći); grčkom kore i latinskom pupa (djevojka)) od najstarijih vremena odnosi se na malu ljudsku figuru, sačinjenu od raznih materijala, a koju umjetnik-lutkar pokreće prstima ili uzicama. U samim počecima, kod drevnih Egipćana ili Kineza, primjerice, lutke su sustavnije živjele život izvan kazališnog konteksta (što je uobičajena pojava sve do srednjeg vijeka); odnosno Herodot ih spominje u kontekstu egipatske procesije, nikako onom naracijsko-izvedbenom.

Uvriježeno je mišljenje da je prvotna funkcija lutaka zapravo ritualno-ceremonijske, radije negoli religiozno-magijske prirode, da je korištena pri svetkovinama zaklinjanja i čaranja od strane plemenskih vračeva i šamana još od prethistorijskih vremena; no moguće je i da su jednostavno rabljene i kao amuleti i talismani koji su visjeli oko ljudskih vratova, što im je njihova nevelika forma svakako omogućavala.

Marionete ili ginjoli

Višestruko nagrađivana diplomirana arhitektica i magistra praškog odsjeka za alternativno i lutkarsko kazalište, zaposlena kao kreatorica lutaka u Lutkarskom kazalištu Maribor i predavačica na mariborskom Pedagoškom fakultetu — Breda Varl, tako je svoje bogato i dugogodišnje iskustvo i u izradi lutaka i u radu s budućim likovnim pedagozima, učiteljima razredne nastave te odgojiteljima, odlučila pretočiti u šest malenih knjižica o šest osnovnih tipova lutaka. Stoga su nastale Lutke na štapu (svaki predmet nataknut na štap, pomoću kojega ga se pomiče), Lutke na koncu (ili marionete — tehnički najzahtjevnije lutke, a lutkar ih vodi preko usmjerivača ili uzice), Ručne lutke (ili ginjoli — nataknute na ruke poput rukavice i koje se vode prstima), Plosnate lutke (dvodimenzionalne lutke bez debljine, s ponekim pokretnim zglobom, vođene uzicama), Mimičke lutke (najjednostavniji primjer jesu rukavice s palcem, a u fokusu im je mimika lica) i Maske (atipične lutke koje mogu biti maske lica ili čitava tijela — kostimi).

Inače, najstarije marionete pronađene su u Egiptu i Indiji, lutke od gline i bjelokosti u dječjim grobovima Grčke i Rima, a konkretno definirane lutke pomičnih usta oduvijek postoje i kod sjevernoameričkih Indijanaca; odnosno najranije lutke-sjene u pokret su stavljene još pored vatri nomadskih šatora. Nažalost, detalji uglavnom nisu dovoljno poznati, jer iako se zna da je trend širenja ove umjetnosti uglavnom bio s Istoka na Zapad, kako je prije svega riječ o folklornom obliku izražavanja, sudbina mu je bila — za razliku od umjetnosti koje su uživale potporu dvorova i careva, da ostane poprilično neistražen.

Ilovača i plijeva

O svakoj tehnici izrade ovih osnovnih šest tipova lutki posebno, autorica Breda Varl progovara vrlo detaljno, stručno i pregledno na tridesetak stranica svake knjižice; i to uz pomoć teksta, pomoćnih crteža te fotografija, educirajući o počecima svake pojedine tehnike (primjerice, plošne lutke pretke imaju u kazalištu sjena), materijalima potrebnima za njezino korištenje (primjerice bojeno, obrađeno drvo, razne vrste tkanina, pjenasta guma i tako dalje), kao i o samom procesu izvedbe.

Svaka vrsta lutki pritom ima vlastitu specifičnost i individualnost proisteklu iz svojstvene joj likovnosti, konstrukcije, tehnologije manipulacije i lika koji predstavlja. Ipak, iako neki domaći suvremeni lutkari, poput primjerice Mirjane Jelašac, lutkarski izričaj nastoje protegnuti i dalje i šire, odnosno za izradu svojih likova rabe neobrađeno drvo, ispleteno pruće, odnosno stare odbačene predmete — kudelju, vunu, čarape, drvene posude (što nije nepoznato ni drevnim Pueblo-Indijancima, koji su obožavali kombinaciju ilovače i plijeve), ipak je ovih šest, dakako, interpretacijama i varijacijama podložnih tipova, predočenih nam u priručnicima pod marnom palicom Brede Varl, izniman i neminovan korak za svakog početnika željnog kreativnog izričaja, odnosno za svakog lutkara-amatera, ali i roditelja, učitelja i odgojitelja ili likovnog pedagoga. Tako lutke — omiljene igračke i djece i odraslih, dolaze u različitim oblicima, veličinama, materijalima i izvedbama — i u naše domove.

Katarina Marić

Vijenac 249

249 - 18. rujna 2003. | Arhiva

Klikni za povratak