Uzvišeni zvuk

Uzvišeni zvuk

Koncert nam je vrlo lijepo dočarao novine u tradicionalnom flamenku — evoluciju ritmike, tonaliteta i sklada, ali i originalnost ideja darovita skladatelja

Nakon punih šest godina zagrebačka je publika imala prilike čuti vrhunski koncert flamenka. Stoga nije čudilo da je Dvorana Vatroslava Lisinskog bila popunjena do posljednjega mjesta. Prilika je, zaista, bila jedinstvena, jer nastupio je jedan od najvećih svjetskih gitarista flamenka, Španjolac José Antonio Rodriguez.

Uvijek atraktivan flamenko glazba je nastala kao fuzija ciganskih, arapskih i autohtonih folklornih utjecaja. Njezine su tri osnovne komponente, koje smo imali prilike vidjeti i na ovome koncertu, pjesma, ples i gitara. Nastup je i površnu poznavatelju vrlo zorno predstavio osnovne osobine ove glazbe — veliku kompleksnost i intenzitet.

Od godina nastanka flamenko se razvio u mnoge različite oblike. Njegov stalni pad popularnosti, nakon dvadesetih godina, ponajviše zbog pomanjkanja ekspertne publike, zaustavili su, pola stoljeća poslije, inventivni umjetnici poput Paca Pene i, posebno, Paca de Lucije, koji su toj glazbi dali nove dimenzije i učinili je popularnom u svijetu.

Jedan od najboljih sljedbenika stila Paca de Lucije, trideset devetogodišnji José Antonio Rodriguez, umjetnik je koji je već u ranoj mladosti osvajao prestižne nagrade, a sa dvadeset godina stekao titulu profesora flamenko-gitare. Iako u Zagrebu taj cijenjeni izvođač, ali i skladatelj, nije nastupio u svojoj najatraktivnijoj verziji, s velikim orkestrom, Rodriguez nam se predstavio u najnovijem obliku sastava — kvintetu nadopunjenu glazbenikom koji je svirao električni bas, violončelo i klavijature.

Paleta akorda

Dvosatni program od deset kompozicija oduševio je publiku svježom, čistom, elegantnom, ali ujedno i otvorenom, slobodnom, modernom, a na trenutke i smionom glazbom. Pomiješana paleta akorda i jedinstvene, prekrasne note koje su izlazile iz glazbala fascinirale su savršenom simbiozom glazbenih elemenata. Rodriguez i njegova pratnja uistinu su pokazali visoku razinu muziciranja i postigli savršen dojam. Pri tome Rodriguez svoje tehničko savršenstvo sviranja nije rabio kao paradnu disciplinu, nego tek kao odskočnu dasku za slobodnu fantaziju, čaroliju osjećaja, lirsko svjetlo uzvišenog sklada i iznimno jake osobnosti.

Mnoge stvari koje smo ovdje čuli napravljene su u velikom stilu, posebno u ritmičnoj kompoziciji Manhattan, gdje nas je umjetnik od prve do posljednje note držao u ushićenju. Laganom tehnikom i svečanim, uzvišenim zvukom, Rodriguez je postizao prozračnost i, iznad svega, iznimnu profinjenost. Uz povremene dionice vokalista, standardne rituale izvedbe flamenka i atraktivne pokrete seviljske plesačice, publika je zaista mogla uživati u vrhunskoj izvedbi.

Koncert nam je vrlo lijepo dočarao novine u tradicionalnom flamenku — evoluciju ritmike, tonaliteta i sklada, ali i originalnost ideja darovita skladatelja. Njegova verzija pruža mnogo više — flamenko obogaćen novim zvucima u kojima u cijelosti dominira gitara iznimna i nedvojbena efekta.

Velimir Cindrić