Ukrasi otkrivaju vlasnika

Ukrasi otkrivaju vlasnika

Prikazivanjem neživih stvari kao glavnih aktera na mjestu gdje su gledaoci naviknuti prepoznavati određene osobe problematizira se naš način shvaćanja i percipiranja fotografskog medija. Možemo zaključiti kako je izokretanje odnosa između živih i artificijelnih stvari osnovni problem koji zaokuplja američku umjetnicu u ovoj fotografskoj seriji

Na fotografijama američke autorice Carol Lubin-Reiss na prvi pogled banalan motiv pretvara se u tajnovitu i gotovo nadrealnu viziju. Osnovna su tema, naime, njezine serije od petnaestak fotografija kojom se predstavila hrvatskoj publici u Galeriji Miroslav Kraljević, vrtni ukrasi koje su vlasnici sami izradili kako bi ukrasili prostor ispred svojih kuća.

Pažljivo komponirane scene

Lubin-Reiss karakterističnim načinom snimanja, kao i izradom (sama razvija fotografije starim načinom uporabe srebra) te pomnim izborom kadra, stvara vrlo profinjene fotografije u kojima svaka pomisao na kič i neukus, što je često obilježje vrtne plastike, u potpunosti nestaje. To su pažljivo komponirane scene u kojima su skulpture poprimile ulogu aktera, a kuće u pozadini doimaju se poput apstraktnih kulisa koje uokviruju prizor.

Jedna od glavnih odlika autoričinih fotoradova zamagljeni su rubovi i izoštreno središte, neobičan efekt postignut zahvaljući uporabi posebnog modela fotoaparata. Umjetnica se služi, naime, starom plastičnom dječjom kamerom koju prilikom snimanja oblaže slojevima ljepljive trake kako bi je dodatno zaštitila od svjetlosti i time dočarala atmosferu zasjenjena prostora — što je bitno obilježje njezinih uradaka.

Protagonisti izvan akcije

Neobični protagonisti, uglavnom figure životinja i ljudi, na tim fotografijama nepomičnim pozama i smještajem u okolišu lišenu bilo kakve akcije i ljudi pridonose ukupnom dojmu statične i hladne scene u kojoj se vrijeme definitivno zaustavilo.

Te čudnovate figure, često vrlo realističnog izgleda, postavljene poput čuvara pred kućama vlasnika, ostavljaju promatrača u neku ruku zbunjenim.

Čini se, naime, da njihovim načinom smještaja u prvi plan kadra te pomnim biranjem karakteristična profila ili položaja autorica simulira neobičnu, zapravo izokrenutu realnost, gdje nežive stvari preuzimaju ulogu vlasnika i ponosno poziraju pred svojim kućama. I sama ističe kako joj se činilo da je zapravo riječ o svojevrsnim portretima ljudi koji tamo žive.

Takav je slučaj, primjerice, s fotografijom naslovljenom Route 229, Ohio (svi radovi imaju naslove prema lokacijama na kojima su snimljeni). Tu autorica prikazuje ukočenu figuru proćelava čovječuljka, propisno odjevena u prugastu košulju i tamne hlače s naramenicama, kako spokojno sjedi na kamenu, s pogledom usmjerenim izvan kadra. Kao da je riječ o kakvu portretu gdje je ponosni naručitelj zahtijevao da ga se snimi na njegovu imanju.

Konj na fotografiji snimljenoj u Actonu, u Kaliforniji, toliko je realističan da se čini kako je riječ o pravoj životinji.

Vrtni ukrasi umjesto ljudi

Zanimljiva je i fotografija snimljena u Santa Moniki. Tu autorica čini iznimku i ne postavlja motiv vrtnog ukrasa u prvi plan slike. Golema figura koja podsjeća na zlatni oskarovski kip smještena je tako da proviruje iza ograde, čime je postignut efekt iznenađenja — većinu kadra ispunjavaju bijela ograda i karakteristično kalifornijsko raslinje, iznad čega neočekivano i doista nadrealno proviruje torzo mišićave i od odbljeska svjetlosti sjajne figure muškarca, stroga, bezizražajna lica.

Fotografije ovoga ciklusa na neki način navode i na razmišljanje o vlasnicima vrtnih ukrasa — o kakvim je osobama riječ, što se krije iza zidova njihovih domova, što ih je natjeralo na oblikovanje određenih vrsta ukrasa i kakav su dojam o sebi željeli pružiti svima koji se nađu na njihovim posjedima.

Ipak, čini se kako je jedna od bitnih preokupacija Carol Lubin-Reiss, poigravanje značenjem koje ima fotografija u očima promatrača. Prikazivanjem neživih stvari kao glavnih aktera na mjestu gdje su gledaoci naviknuti prepoznavati određene osobe problematizira se naš način shvaćanja i percipiranja fotografskog medija. Možemo zaključiti kako je izokretanje odnosa između živih i artificijellnih stvari osnovni problem koji zaokuplja američku umjetnicu u ovoj fotografskoj seriji.

Romina Perić