Vijenac 249

Mm

Pogled s trosjeda: Gušti su gušti, HTV 1

Ugodno iznenađenje

Može se reći kako su autori nekim čudom uspjeli prevladati uobičajene produkcijske probleme i realizirali dobru ideju jasno pokazujući da i HTV može ostvariti projekt čije se kvalitete kreću od jednostavnosti i nepretencioznosti do edukativnosti i zabave

Pogled s trosjeda: Gušti su gušti, HTV 1

Ugodno iznenađenje

Može se reći kako su autori nekim čudom uspjeli prevladati uobičajene produkcijske probleme i realizirali dobru ideju jasno pokazujući da i HTV može ostvariti projekt čije se kvalitete kreću od jednostavnosti i nepretencioznosti do edukativnosti i zabave

Među gomilama repriza, serija i inog kupusa kojim se na državnoj televiziji, pod egidom laganog ljetnog zabavnog programa, prikriva masovni egzodus stručnoga kadra u smjeru velikih vodenih površina ove se godine pojavila i emisija čija svrha postojanja očito nije samo još jedna mogućnost da se televizijski kadar fino provodi na račun građana.

Emisija Gušti su gušti, znana i kao Veseli kuharski susreti, jednosatni je zabavni show koji se iz tjedna u tjedan zaustavlja u slikovitim malim primorskim i kontinentalnim mjestima diljem Hrvatske evocirajući tradicionalni način života, gastronomsko nasljeđe i stare obrte, a koncept emisije svodi se na pokušaj stvaranja pozitivnog natjecanja u atmosferi starinskoga pučkog okupljanja čija je svrha osim zabavnog istaknuti i edukativni karakter emisije.

Žiri zavezanih očiju

Tomu svakako pomaže i snimanje na otvorenom, odnosno na atraktivnim rustikalnim lokalitetima uz minimalne scenografske intervencije, koje se svode na rekvizite nužne u natjecateljskom dijelu i prezentaciji starih zanata te na dekorativne elemente u funkciji osnaživanja tradicionalnoga vizualnog identiteta.

Osim scenografije i uporabe stiliziranih kopija starinskih peći na drva umjesto modernih štednjaka, svježini i autentičnosti atmosfere doprinosi mjesno stanovništvo u funkciji natjecatelja i publike.

Njihovi su gastronomski običaji prezentirani putem kratkih zabavnih priloga, dok je natjecanje zapravo kuharski dvoboj između dva profesionalna kuhara i četiri lokalna entuzijasta koji se nadmeću u spravljanju gotovo zaboravljenih jela iz kuhinje naših predaka. Sve upotpunjuju igrice, žiri zavezanih očiju i poznate javne osobe čije je podrijetlo vezano uz mjesto snimanja pa emisija u cjelini uspijeva ispuniti funkciju ljetnog showa.

Kada se tomu doda i emitiranje u udarnom nedjeljnom terminu nakon središnje informativne emisije, ležerno vođenje Barbare Kolar, jednostavna kostimografija, korektna kamera, montaža i režija te, za taj tip emisije, uobičajena nametljiva nazočnost Renéa Bakalovića, može se reći kako su autori nekim čudom uspjeli prevladati uobičajene produkcijske probleme i realizirali dobru ideju, jasno pokazujući da i HTV može ostvariti projekt čije se kvalitete kreću od jednostavnosti i nepretencioznosti do edukativnosti i zabave.

Ništa posebno

Ovo ne znači da se emisija Gušti su gušti posebno ističe kvalitetom, nego samo da odskače od uobičajene isforsirane i monumentalne ili jednostavno loše HTV-ove produkcije zabavnih emisija. Ona je ugodno ljetno iznenađenje i pokazatelj nerazvijenih potencijala i neiskorištenih sposobnosti frustriranoga hrvatskog televizijskog kadra koji bi osobe na pozicijama moći trebao potaknuti na razmišljanje o postavljanju novih kriterija kako u zabavni tako i u ostali televizijski program što ga porezom na posjedovanje televizijskih prijemnika i ostalim davanjima financiraju gledatelji, a poglavito stoga što osim programa isti ti gledatelji financiraju i njihove nemale plaće.

Možda je ta emisija među prvim naznakama reakcije prisavskoga mastodonta na otvaranje medijskog tržišta i pojavu konkurencije koja bi ga kvalitetnijim programom (iako takav još ne postoji) mogla lišiti znatne količine novca dobivena putem reklamiranja.

U svakom slučaju, ona izreka o novcu koji pokreće svijet i nije tako daleko od istine pa se gledatelji naoružani daljinskim upravljačem već mogu opušteno zavaliti pred svoje male i ne tako male ekrane sa spoznajom da dolazi vrijeme kad će se i njih nešto pitati.

Robert Taubek

Vijenac 249

249 - 18. rujna 2003. | Arhiva

Klikni za povratak