Samo najbolje je dovoljno dobro!

Samo najbolje je dovoljno dobro!

Rachlin se dokazao kao violinist golema izvođačkog kapaciteta, koji u šest večeri za redom može izvoditi posve različite programe kao solist i komorni glazbenik, jednake potencijale razviti u sviranju violine i viole te se vrlo lako prilagoditi i drukčijim zakonima glazbovanja

Ni tjedan dana nakon svečanog završetka 54. dubrovačkih ljetnih igara Dubrovnik je zasjao novom festivalskom zvijezdom, čiji je sjaj privukao pozornost svjetskih razmjera. Dok je još prošle godine proslavljeni mladi violinist Julian Rachlin okupljao prijatelje i kolege na koncertnim soarejama u Kneževu dvoru, koje su programski bile dijelom tradicionalnoga ljetnog festivala, ovom su prigodom od 4. do 9. rujna takvi kreativni susreti dobili svoju novu samostalnu platformu djelovanja.

S obzirom da je svedena na zalaganja pojedinaca, manifestaciji je osiguran najveći kvalitativni potencijal: njezin je inicijator i glavni organizator Mišo Mihočević, koji pod okriljem tvrtke Rathanea dugogodišnje iskustvo organizacije u kulturi filigranski prepleće s istančanom intuicijom za potrebe i stresove reproduktivnih umjetnika, dao je ime festivalu Julian Rachlin & Friends a sav programski okvir i sadržaj s punim povjerenjem povjerio njegovu nositelju. Obojicu je povezala ljubav prema muziciranju najviše kvalitativne razine, ali i nimalo manje važan osjećaj za prezentaciju, propagandu i marketing. Njihove obostrane kvalitete doista su se pokazale na djelu na primjeru festivala svjetskog kalibra s dosljedno provedenom koncepcijskom zamisli uz sudjelovanje isključivo vrhunskih glazbenika, što je doista jedinstven slučaj na ovim prostorima.

Nova lica

Uz svoje dugogodišnje suradnike, violončelista Mischu Maiskog, te pijanista Itamara Golana, Rachlin je ove godine prvi put u Dubrovnik doveo — niz za hrvatsku publiku novih — lica svjetskoga klasičnog izvodilaštva: najbolje glazbenike Bečke filharmonije okupljene u komorni orkestar nazvan Bečki virtuozi, mladu britansku čelističku zvijezdu u usponu Thomasa Carrolla, vodećeg svjetskog virtuoza na violi Gérarda Causséa i članove sve poznatijeg bečkog trija Triology, koji na nastupima kombiniraju glazbu različitih žanrova.

Ponovno su se potkraj ljeta u Gradu našli vrsna mlada nizozemska violinistica Janine Jansen, koja je festival napustila prije kraja zbog koncerta s Rotterdamskom filharmonijom i Valerijem Gergijevim, i ruski violinist Pavel Vernikov, koji je jošprije petnaestak godina kao umjetnički ravnatelj pokrenuo mali festival komorne glazbe u rujnu kao produžetak Dubrovačkih ljetnih igara.

Dok su se mnogi pitali zašto među redove glazbenih odličnika nije i ove godine uvrštena naša, jednako odlična, Monika Leskovar (koja se prije nešto više od mjesec dana vratila s Novog Zelanda ovjenčana prvom nagradom na tamošnjem Međunarodnom natjecanju Adam), kao objašnjenje im je nuđena Rachlinova koncepcija da se iz godine u godinu nekom drugom mladom violončelistu pruži prilika da svira u komornom ansamblu s Mischom Maiskim. I doista, taj je violončelist sjajne tehnike i strastvena temperamenta zaobljena profinjenom poetikom muziciranja jedan od najtraženijih solističkih glazbenika u svijetu danas i najviše je zaslužan za ugled što ga ovaj festival uživa već od početka. Raskrčio je svoj gusti raspored te između nastupa uz najveće orkestre, termina snimanja za Deutsche Grammophon i sviranja u triju s pijanisticom Marthom Argerich i violinistom Gidonom Kremerom našao prostora da stigne u Dubrovnik i svojom čarobnom muzikalnošću i umijećem oplemeni projekt svojega mlađeg kolege.

Njegove maestralne izvedbe Čajkovskijeva stavka Andante cantabile kojim je počeo festival i Šostakovičeve Sonate za violončelo i klavir na četvrtom po redu koncertu (7. rujna), s idealnim spojem intelektualnog i emotivnog naboja, zasigurno su najveći umjetnički dosezi festivala. Jednako je njegova kreativna izvodilačka aura dominirala zajedničkom svirkom na primjerima (u cjelini za nijansu nedovoljno potresno rastumačena) Šostakovičeva slavnog Osmog gudačkog kvarteta, op. 110 i (majstorski ujednačeno nadahnutog) Schubertova gudačkog Kvinteta u C-duru.

Najljepši klasični trenuci

Iako s nešto manje umjetničke zrelosti (u skladu s njegovim godinama), Rachlin se dokazao kao violinist golema izvođačkog kapaciteta, koji u šest večeri za redom može izvoditi posve različite programe kao solist i komorni glazbenik, jednake potencijale razviti u sviranju violine i viole te se vrlo lako prilagoditi i drukčijim zakonima glazbovanja koji na otvorenom planu poluimprovizatorskoga poigravanja melodijama i ritmovima različitih stilova i utjecaja vrijede za nastupe trija Triology. Također je u suradnji sa svojim suradnicima Rachlin očaran ljepotama dubrovačkog ambijenta osmislio šest skladnih koncertnih programa uvjeren da se najljepši trenuci izvođačke umjetnosti postižu u najljepšim primjerima klasičnoga glazbenog stvaralaštva.

Večeri posvećenoj Dmitriju Šostakoviču s njegovom prvom, posljednjom i najpoznatijom komornom skladbom (Sonata za violu, Sonata za čello i Osmi kvartet) upozorio je Dubrovčane i njihove goste na stotu obljetnicu rođenja toga skladatelja koja se ispunjava u godini 2006. Dugoročno razmišljanje nositelja festivala koji je od ove godine zasigurno upisan u najpoželjnija odredišta ljetnog glazbenog globusa.

Jana Haluza