Ruralno u oku kamere
Mario Lenković pripada onoj skupini fotografa koji su kvalitetno pridonijeli povezivanju fotografske djelatnosti s ostalim zanimanjima, ne dajući joj priliku da postane samo pomoćnim sredstvom, nego jednakovrijednim partnerom u otkrivanju čovjeka, njegova načina života, istina i mogućih životnih suprotnosti, kojih je on i sam nerazdvojni dio
Mario Lenković rođen je 1948. u Puli. Školuje se u Zagrebu, gdje 1976. na Filozofskom fakultetu diplomira sociologiju i etnologiju. Studirao je i povijest umjetnosti.
Član je Fotokluba Zagreb od 1975. i odmah počinje često izlagati.
Godine 1978. zapošljava se kao kustos u Muzeju Brdovec. Godine 1984. odlazi na višemjesečnu specijalizaciju iz muzeologije u Švedsku. Godine 1990. dobiva zvanje višega kustosa, a 1995. zvanje muzejskog savjetnika. Bio je dugogodišnji ravnatelj Muzeja Brdovec (do 2000). Od 2001. nalazi se na mjestu ravnatelja Galerije Skurjeni u Brdovcu.
Sudjeluje na više od tristo izložaba fotografije u zemlji i inozemstvu, gdje osvaja četrdesetak raznih priznanja.
Organizator je u našoj zemlji i niza samostalnih izložbi fotografije stranih autora iz Belgije, Nizozemske, Švedske i Austrije.
Za dugogodišnjeg rada organizirao je i postavio brojne izložbe te bio urednik i dizajner mnogobrojnih kataloga, plakata, pozivnica i razglednica.
Održao je dosad 24 samostalne izložbe fotografije u zemlji i tri u inozemstvu (Graz i Kittsee u Austriji i Zaragoza u Španjolskoj). Predgovore njegovim katalozima pisali su poznati likovni kritičari (J. Depolo, V. Maleković, Z. Kuzmić, M. Tonković, Josip Škunca).
Osim izložbenom djelatnošću Lenković se bavi i istraživanjem povijesti fotografije i fotografske muzeologije. Godine 1984. završio je projekt Nadrealno i fantastično u hrvatskoj fotografiji, koji na žalost nije nikada objavljen u cjelini, nego samo u određenim segmentima.
Godine 1985. objavljuje monografiju Samouki kipari a godine 1992. dvojezičnu monografiju Samouki kipari otoka Brača.
Živi i radi u Zagrebu.
Vladko Lozić
Mario Lenković pripada onoj skupini fotografa koji su kvalitetno pridonijeli povezivanju fotografske djelatnosti s ostalim zanimanjima, ne dajući joj priliku da postane samo pomoćnim sredstvom, nego jednakovrijednim partnerom u otkrivanju čovjeka, njegova načina života, istina i mogućih životnih suprotnosti, kojih je on i sam nerazdvojni dio. Povezujući dvije djelatnosti, etnologiju i fotografiju, razvio je osobit pristup, uzbudljive fotografije koje u svakom trenutku nadrastaju golu dokumentarnost.
Ponajčešće su to slike s motivima ruralnih prostora brdovečkog prigorja i Hrvatskog zagorja, ili pak sadržajno vezane uz čovjekova zanimanja, koja je otkrivao i bilježio prigodom etnološkoga rada na terenu. Posebno su zanimljivi snimci njegovih slučajnih susreta s ljudima, oni neposredni kontakti koje nam njegova kamera isto tako neposredno i prenosi, uspostavljajući odnos pun ljudskoga razumijevanja i u onim trenucima kada se pred njima otkriva sva dramatičnost svakodnevnoga turobnog i čovjeku teškog.
U cjelokupnu njegovu opusu snažan je osjećaj za čovjeka i njegove probleme, ali on ne proizlazi iz pukog socijalnog poriva, štoviše poetičnost prizora omogućuje doživljaj duhovnoga prožimanja i sučeljavanja, određena stanjem obostranog razumijevanja i dostojanstva autorovih slučajnih modela.
Zdenko Kuzmić
Klikni za povratak