Raspoloženje trenutka

Raspoloženje trenutka

»The Secret Sun vjerojatno je jedno od najboljih izdanja američke glazbe koje ćete čuti ove godine«, ushićeno je pisao glazbeni kritičar Reid Davis, dok je ugledni »The New Yorker«, jednako smiono, objavio: »...najbolji kantautor u zemlji«. Pretjerano? Sudeći prema četvrtom albumu Jesseja Harrisa i, ujedno, prvog izdanog na velikoj etiketi — nimalo.

Dobitnik prestižne glazbene nagrade Grammy, za autorstvo pjesme godine, Don’t Know Why u izvedbi Nore Jones s njezina višekratno platinastog hit-albuma Come Away With Me, Harris je autor još četiri skladbe i gitarist na jednom od najkomercijalnijih albuma nekoliko proteklih godina. Pompa koja je popratila njegov nevjerojatan uspjeh neizbježno je skrenula pozornost i na Harrisa i njegov rad.

Rođeni Njujorčanin, Jesse Harris iznimno je zanimljiva autorska pojava. Mladić koji je pjesme, pod utjecajem svojih prvih uzora — Boba Dylana, Joni Mitchell, Stevieja Wondera i skupine The Band, počeo pisati već sa sedamnaest godina, već je dulje lokalna njujorška live-atrakcija. Sa svojim pratećim sastavom The Ferdinandos i tri snimljena albuma u vlastitoj produkciji, akustičnim je nastupima u malim klubovima New Yorka osigurao status jednog od najomiljenijih gradskih izvođača uživo.

»Pri snimanju albuma, uvijek smo se trudili postići ugođaj sviranja uživo. To je za nas prirodan pristup«, kaže Harris. Preslušavanje albuma The Secret Sun u potpunosti potvrđuje rečeno. Od sama početka slušatelj se potpuno gubi u neposrednosti i intimnosti izvedbe. Iako će ljubitelji americane odmah prepoznati stil koji se oslanja na tradicionalne američke glazbene vrste, a Harrisov glas i interpretacija često podsjetiti na Neala Casala, osobito u Just a Photograph i If You Won’t ili čak na Donovana u naslovnoj skladbi, Jesse Harris nije umjetnik koji se kreće u rasponu svojih starijih ili novijih uzora, već autor koji uzore rabi tek kao temelj osobnog i potpuno originalnog stila.

Osebujna glazba vrlo osobnog naboja albuma The Secret Sun zapravo se kreće u akustično orkestriranom sjetnom ugođaju, tako da opus obiluje baladama vrlo zanimljivih misli, koje Harrisa prikazuju i kao vješta tekstopisca. Lagana, melodiozna glazba, najvećim dijelom vođena akustičnim glazbalima, često gravitira prema jazz izričaju, trenucima koji će slušatelja podsjetiti na njegov rad s Norom Jones. Tek u dvije rokerskije skladbe, All My Life i You Were On My Mind, Harris razbija baladnu cjelinu, koja ipak čini okosnicu i najbolji dio albuma. Iznimno lijepo zvuče skladbe What Makes You, u kojoj harmonijskim vokalom gostuje Norah Jones te lagana balada The Other Road, možda jedna od ponajboljih albuma, iako je ovdje doista teško nešto posebno izdvojiti.

Kada nježnom tradicionalnom Robertom i jazzy-snenom You The Queen, album stigne do kraja, ostaje dojam ljepote, senzibilnosti i vrhunskog kantautorskog opusa, koji je, prema riječima samog autora, »tek stvar raspoloženja jednoga trenutka«. Ali kakva!

Velimir Cindrić