Preživjeti nuklearni rat

Preživjeti nuklearni rat

Živko Prodanović, Smrt u rimskim ruševinama, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2003.

Na postapokaliptičnoj Zemlji mutirani i deformirani ostaci čovječanstva životare od lova i poljodjelstva okruženi ruševinama civilizacije čija tehnička dostignuća više ne mogu rabiti ni razumjeti. Skupinu lovaca koja se smjestila u predgrađima srušenoga Rima mijenja rođenje djeteta čiji je izgled identičan onom starih ljudi, odnosno karakterizira ga tijelo bez ikakvih deformacija, a samim time i oholost, zloba i vjera u svoju nadmoćnost nad degeneriranom rodbinom i susjedima.

To je temelj radnje Smrti u rimskim ruševinama Živka Prodanovića, jednog od najkvalitetnijih hrvatskih autora znanstvene fanstastike. No ta jednostavna radnja samo je okvir unutar kojeg autor pokušava proanalizirati i ponuditi odgovore na pitanja čija je aktualnost istaknuta i posljednjim krvavim sukobima na našim područjima.

Autor metaforički progovara o problemima idealiziranja osoba na osnovi estetskih, a ne kvalitativnih kriterija odnosno govori o razlici između prikazanog i istinskog, što u njegovu romanu nije obilježje samo osoba nego i društva u cjelini. Prodanovićeve parabole dotiču se i pitanja svrsishodnosti nasilja te njegove egzistencije neodvojive od čovjekova bitka.

Začarani krug

On se postapokaliptičkim svijetom koristi i kao pojednostavnjenom scenografijom društvenog uređenja, što mu olakšava jasan prikaz odnosa društva i pojedinca, a istodobno ga ne sprečava u analizi njihove interakcije. Ipak, i takav pojednostavnjeni sustav nije dovoljan za pronalaženje konkretnih odgovora pa ih autor i ne nudi osim u općenitu obliku, koji čitatelju omogućuje odlučivanje i izbor između nasilja, kao oblika života i nasilja kao sredstva borbe protiv tog istog nasilja što zatvara začarani krug iz kojeg nije moguće izići bez kvalitetna odmaka i promišljanja cjeline.

Zbog toga Smrt u rimskim ruševinama nije roman čije se kvalitete mogu procijeniti na prvu loptu, a tomu ne pridonosi ni naracija, koja je daleko ispod razine na koju nas je Prodanović navikao ranim radovima. Usprkos tomu, ovo je roman koji svakako zaslužuje pažljivije iščitavanje, poglavito čitatelja iz ratom razrušenih predjela koji će u njegovim segmentima bez obzira na metaforiku moći prepoznati beznađe i nerazumijevanje što okružuje nasiljem pogođenu populaciju. Ali, autor se ne zadržava samo na opisivanju beznađa, nego povremeno nudi i optimističan ugođaj suprotan misli iznesenoj u prvom poglavlju romana, koja je i temeljni motiv autorova promišljanja toga izmišljenog svijeta. Misli koja tvrdi da je jedini doživljaj gori od nuklearnog rata — preživjeti nuklearni rat.

Jure Orih