Prekrasni promašaj

Prekrasni promašaj

Michel Houellebecq, Platforma, prev. Vlatka Valentić, roman, Litteris, Zagreb, 2003.

Čega biste se prvog mašili na spomen riječi kultura? Pištolja? Dakako ako ste u duši gebelsijanac. Kreditne kartice? Da, ako ste poklonik Barbare Kruger. Ruke kojom biste zatvorili usta pri zijevanju? Naravno, ako ste svi ostali. No, čega biste se mašili na spomen riječi Houellebecq? Pazite, imate samo tri gornje mogućnosti. I vrijeme vam je isteklo. Ne oklijevajte, nego ispalite slobodno kao iz topa — kada začujem riječ Houellebecq odmah posegnem za pištoljem. Što sve u svemu ocrtava divnu i eksplozivnu čitateljsku situaciju. Za vas, ali i za ovoga proslavljenog francuskog pisca.

Za vas to znači afirmaciju prilično aktivna garda što se čitateljske zanimacije tiče. Jer pred štivom kao što je Huellebecqovo teško da možete ostati ravnodušni promatrač ili mirno zaćoriti. Naprotiv, njegove retke čitate u cijelosti i nad njima ili umirete od smijeha ili se mrštite od nevjerice. Što onda za sobom povlači i niz izvrsnih mogućnosti. Na poslu ispadate strašno pametni i osoba odrješita stava, jer eto tu je konačno jedna nemoguća knjiga koju ste od korica do korica spremni otkomentirati sa zainteresiranim kolegama. A i samom Houellebecqu ova situacija donosi prilično laskavu poziciju što je danas jedan pisac može ostvariti. Jer teško da bi neki dosadnjaković od literarna pera mogao izazvati tako snažnu reakciju čitateljstva, koja u slučaju Houellebecqa, kao da je ispala iz Kluba boraca. Kakav koncept! Čitanje knjige kao poziv na dvoboj! Moje male fetve protiv vaših malih fetvi. I umjesto sukoba kod O. K. korala naše ćemo fetve ukrstiti prolistavajući stranice Platforme. En garde! Pa da vidimo tko su junaci.

Seksualni turizam

Onda, jeste li spremni obraniti svoju malu dogmu i zakoračiti u svijet kontradiktorne Houllebecqove proze? Jeste li spremni napasti Houellebecqa pornografa, ili Houellebecqa zaoštrenog liberala. Živcira li vas više Houellebecq nedotupavni Huntington, ili Houellebecq frustrirani državni službenik? Želite li opaliti pljusku ženomrscu Houellebecqu ili Houellebecqu islamofobu? Tjera li vas na akciju glupost rasista Houellebecqa ili djetinjasti ispadi Houellebecqa adolescenta? Kako god okrenete, Houellebecq je majstor literarnog ultima fighta. I nepokolebljivo barata svim provokativnim strategijama kako bi vas zadržao uz svoje eksplozivno štivo uz koje se morate osjetiti i kao ravnopravni napadač i kao osoba koja se solidarizira s mukama njegovih likova, ali i kao nadmoćni overachiever pred njegovim uvijek poraženim karakterima. Takav je užitak čitanja Houellebecqa. Kao rijetko koji pisac današnjice jedino on uspijeva biti radikalan, zanimljiv, pogrešan, nezreo, precizan, nedorastao, skandalozan, pronicav i izgubljen u isto vrijeme. Jednom riječju kontradiktoran. I to opsesivno kontradiktoran. Što ga u našim očima čini iznimno ljudskim i nesavršenim. Sličnim nama samima. Nezadovoljnicima koje pritišće isti konsenzus današnje liberalne pristojnosti i sveprožimne ravnodušnosti.

Platforma je, kao što i sami vjerojatno znate, Houellebecqov treći roman, njegovo najrazvikanije i daleko najčitanije djelo. Sudska tužba zbog vrijeđanja muslimana te njegovi tvrdoglavi stavovi o islamu dobrano su pridonijeli tome. Ali i bez te ekstraliterarne dimenzije Platforma već i po svojoj provokativnoj tematici ima dovoljno materijala za književni bestseler. Knjiga na pomalo tvrdoglav i ustrajno adolescentski način zagovara seksualni turizam kao jedini lijek zapadnjačke promašenosti te korektiv globaliziranoj ekonomiji današnjice. Okvirni je to način razmišljanja koji kao da je ispao iz humorističkih rubrika tzv. frajerskih magazina kao što su »FHM«, »Maxim« ili »Stuff« i služi piscu kao podloga za njegovu britku satiru te detonaciju svetogrdnih stajališta o najrazličitijim fenomenima današnjice — od Michaela Jacksona do čitateljica ispraznih ženskih magazina, od pisaca razgrabljenih romana do strategija brendiranja potrošačkih proizvoda.

Dobitna kombinacija

Ako je sve danas roba, razmišlja po prilici Houellebecq, i ako ništa više nije istinito i autentično (osim možda pojedinca kao egzistencijalnog promašaja), nije li konačno trenutak da se i seks i ljubav kao najveći užitci današnjice desakraliziraju u najobičniju robu i postave na svoje pravo mjesto — na vrh potrošačke piramide. Razvijeni svijet je hladan, programiran i bešćutan, uvjerava nas pisac. A Treći je svijet gladan proizvoda, nevin i siromašan. Zbrojite dva i dva i imate dobitnu kombinaciju. Jedino što Zapad može danas s drugima razmijeniti jest novac (ne više ni univerzalna ljubav, ni ideologija kao nekada) i njime želi, može i potajno žudi kupiti sve užitke, ali i nevinost Trećega svijeta, a taj Zapadu može dati potrebnu toplinu — ljubav ili barem iluziju ljubavi. Uz adekvatnu materijalnu naknadu dakako. I sve se u toj idealnoj zamisli savršeno uklapa osim tvrdokornih islamista. Jer jedino oni kao jedini preostali zagovornici zadrtih hot ideologija tupe i pokušavaju umanjiti užitak zapadnog čovjeka.

Baš u tom smislu Platforma je prekrasan prekršaj, ali i da se poslužimo uellbekovskom odrednicom promašaj kako na literarnom tako i na drugim planovima. Što ne umanjuje užitak čitanja. Dapače još ga više potencira. Taj užitak najbliži je zajedničkom pijanstvu s nekom srodnom i anonimnom dušom u zagušljivu baru ili pivnici. Nakon desetak piva shvatite da sa sugovornikom dijelite iste frustracije, pljujete po istim stvarima, imate fenomenalne ideje o svjetskoj dominaciji i sve u svemu dobro se zabavljate prozivajući sve i sva za sva zla ovoga svijeta. Tek kada se ujutro otrijeznite, shvatite koja ste budala bili. I kakve ste sve gluposti hrabro izbacili iz sebe. Ali neka. Ponovno ćete u tu pivnicu, čim se ukaže prilika.

Upravo je takav doživljaj čitanja Platforme. I tako joj valja prići. Ništa ozbiljnije i ništa manje ozbiljno.

Službenik za kulturu

Na stilskom i sadržajnom planu, Houellebecq uzima za podlogu egzistencijalističko pismo Sartrea i Camusa da bi prikazao degradirani i alijenirani objektni svijet današnjice. Njegov lik Michel bezlični je državni službenik za kulturu, koji živi sivim životom utopljenim u svakodnevnu egzistencijalnu dosadu. Ništa ga posebno ne zanima osim povremenoga rekreativnog seksa. Prazan je i kad konačno sretne ženu svoga života s njom smišlja komercijalni plan za osvajanje svijeta. Zamišlja hotelske komplekse Trećega svijeta kao izvrsne poligone za seksualni turizam, koji će izliječiti duševne boli zapadnjaka. Njegova djevojka na poziciji je turističkog menedžera i njegove zamisli provodi u djelo. No, porno idili brzo biva kraj. Islamski teroristi bombardiraju turističko-seksualni kompleks u Tajlandu ostavljajući Michela bez voljene drage i u neizlječivoj depresiji.

Za razliku od Elementarnih čestica, u kojima je raskrinkavao šezdesetosmaše i liberalni način razmišljanja, u Platformi Houellebecq zauzima poziciju zaoštrenog liberala i vidi u ludičkim oblicima društvenosti (napose seksu) rješenje zapadnjačkih dilema. U tome je sličan kasnom Ballardu, ali za razliku od njega nije vizionar libidne budućnosti, nego samo turobni kritičar sadašnjosti. Ludički oblici društvenosti nisu poligon ideja za novi milenij kao u Ballarda, nego privremeni lijek za otuđenje i današnju ravnodušnost. No i pored turobna kraja Platforma je zabavan, radikalan, zanimljiv, pogrešan, nezreo, precizan, nedorastao, skandalozan, pronicav i izgubljen roman — istodobno. Riječju, kontradiktoran. I to opsesivno kontradiktoran. Što ga u našim očima čini iznimno ljudskim i nesavršenim. Sličnim nama samima. Nezadovoljnicima koje pritišće isti konsenzus današnje liberalne pristojnosti i sveprožimne ravnodušnosti. I u čemu je onda grijeh ako naše male fetve iznesemo na svjetlo dana i ukrstimo ih s fetvama drugih na stranicama ove prekrasno promašene knjige?

Predrag Madžarević