Otvoreni prostor

»Quorum«, časopis za književnost, ur. Miroslav Mićanović i Roman Simić, god. XIX, br. 2, Zagreb, ožujak-travanj 2003.

»Quorum« se ne mijenja. I to je dobro. To znači da svakim brojem, unatoč ustaljenoj koncepciji, ne oscilira ni u kvaliteti priloga ni u vizualnom identitetu, što ga i dalje, nakon svih godina izlaženja (a bliži se okrugla brojka), čini izdanjem koje čvrsto zauzima vrh među domaćim časopisima za književnost.

Aktualnost kao jedno od određenja uređivačke koncepcije možda je najistaknutija u već ustaljenoj rubrici posvećenoj kulturalnim studijima pa, iako književni radovi kvantitativno pretežu, čitanje novoga broja »Quoruma« počinjemo obrnutim slijedom, s njegova kraja.

Ružičasta utočišta književnosti

Iako je tvrdnja da je tradicionalna književna analiza usmjerena isključivo na tekst i posve zanemaruje kontekst djela, kako sugerira uvodni tekst dviju autorica, Maše Kolanović i Maše Grdešić, možda previše isključiva, a svi se neće složiti ni s time da kulturalna čitanja otkrivaju nešto baš posve novo (zlobnici će otići još dalje i reći da ona jednim dijelom postaju opravdanje da se pod izlikom znanstvenoga proučavanja mirne savjesti čita laka književnost, gledaju popularni filmovi i uživa u časopisima poput »Cosmopolitana«), ne može se poreći da ovakav pristup književnosti bitno proširuje i obogaćuje područje proučavanja i zanimljivim se rezultatima potvrđuje kao nužan istraživački put za uspostavu novih relacija i kriterija u doba u kojemu se sve više brišu raznorazne podjele i granice u umjetnosti.

U predstavljenim radovima dviju autorica analize romana suvremene književne produkcije usmjerene su tzv. zoni dodira popularnog i književnog. Zanimljiv, čitak i inspirativan rad Maše Grdešić analiza je romana Dnevnik Bridget Jones, koji autorica čita kao novi tip ljubavnog romana ili romance, razmatrajući s različitih aspekata (formulaičnost ljubavnih romana, model ženske junakinje i suvremena odstupanja, pitanje sretnog kraja u romanci i dr.) njegov odnos spram klasičnijeg tipa ljubića. U nizu uočenih odstupanja autorica nalazi potvrdu kako romani poput ovog i nisu usmjereni na tipične čitateljice ljubavnih romana, nego ulaze u novi međuprostor, postajući vrstom popularne književnosti za elitu koja ovakve romane čita osviješteno. Potreba za takvim književnim ružičastim utočištima proizlazi iz nepomirljivih kontradikcija u životu suvremene žene na koje u ovom radu autorica ukazuje, nazivajući ih skandalom teorije u praksi. Maša Kolanović analizira roman Tomislava Zajeca Ulaz u crnu kutiju, pokazujući kako je takav tip romana, čiji je diskurs oblikovan popularnim medijskim žanrom reality showa, gotovo nemoguće razumjeti i protumačiti bez interdisciplinarnoga pristupa i poznavanja popularne kulture.

Žanrovski pisac

Prve stranice u ovom su broju posvećene piscu Jurici Pavičiću. Uz ratnu pripovijest Skupljač zmija, te ulomak iz najnovijega romana Crvenkapica, uvodni tekstovi po običaju predstavljaju pisca. To će ponajprije učiniti Pavičić sam, pišući o vlastitim spisateljskim počecima i stvarnosti devedesetih, koja je izazvala obrat u njegovim književnim interesima, o načinu na koji piše, ali i iznoseći vlastita mišljenja o etiketama žanrovskog pisca ili pisca-novinara koje mu pripisuje naša književna kritika. Iako Pavičić nije sklon svoju književnu praksu čvrsto povezivati s odlukom za pojedini žanr (a na svoje nove književne interese i smjerove ukazuje i na kraju članka), članak Igora Gajina govori upravo o tom aspektu Pavičićeve književnosti. Gajin će vrijednost Pavičićevih djela vidjeti u kvalitativnoj nadogradnji žanra kriminalističkoga romana, koji ovdje prvi put u hrvatskoj književnosti napušta eskapističku i zabavnu funkciju te postaje angažirani žanr, u potpunosti odgovarajući aktualnom društvenom stanju.

Pjesnički dio većinom je posvećen manifestaciji Goranovo proljeće. Dva priloga predstavljaju poeziju Arsena Dedića, kojemu je dodijeljen Goranov vijenac, te pjesnika Branka Vasiljevića, dobitnika nagrade Goran za mlade pjesnike. I dalje jednako kvalitetno izvršavajući jedan od najvažnijih zadataka časopisa — otvaranje prostora novim književnim radovima, »Quorum« u ovom broju nudi nekoliko imena — Mario Brkljačić, Damir Pešorda, Nihad Hasanović, Stevo Đ urašković, Boris Perić, Tomica Bajsić, Borivoje Adašević i Lidija Vukčević, a posebnim je prilogom predstavljen slovenski pisac Aleš Šteger.

Ne treba zaboraviti ni rubriku off line, kojom je predstavljeno suvremeno francusko pjesništvo, uspješno upotpunjeno zanimljivim fotografijama Stanka Abadžića.

Ljubica Anđelković