Na pola puta

Na pola puta

Josip Cvenić, Glad, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.

Najnoviji roman osječkoga pisca Josipa Cvenića pomak je od njegovih prethodnih romana Kajinov pečat i Kraljica noći (prema kojem je Cvenić napisao i scenarij za istoimeni film), pa se od pisanja o životu Osijeka u proteklim vremenima autorov interes premješta u sadašnjost i problematiku čija aktualnost, iako se radnja ponovno događa u Osijeku, nije vezana uz određeni prostor.

Glavni su protagonisti ovoga romana bračni par Zlata i Zvonko, obični ljudi iz susjedstva, čiji brak zapada u krizu. Udaljavajući se sve više jedno od drugog, izlaz pronalaze na različite načine — dok Zlata uzrok svih problema i nezadovoljstava vidi u vlastitoj debljini te odlučuje prvi put u životu smršavjeti, Zvonkov se pokušaj bijega iz rezigniranosti realizira u pedofilskim sklonostima, koje otkriva i zadovoljava putem honorarnoga posla fotografiranja dječjih rođendana. Otkrivši mračnu stranu vlastitog supruga, Zlata se odlučuje za radikalne promjene postojećeg stanja.

Opterećeni

Naslov romana, osim što upućuje na jedan od središnjih motiva — kuru izgladnjivanja kojom Zlata uspijeva riješiti probleme, višeznačan je i glad u romanu dobiva šire značenje od tjelesnoga gladovanja. Svaki lik ovoga romana nezadovoljan je svojim stanjem — Zlata želi povratiti izgubljenu bliskost s mužem, njezine susjede i prijateljice opterećene su vlastitim problemima, a Zvonko traži načine da dokine osjećaj posvemašnje dosade koja je zagospodarila njegovim životom. Glad ovdje postaje simbolom težnje za izlaskom iz rutine u kojoj površnost odnosa i otupljujuće dnevne radnje postupno dokidaju sve osjete, ostavljajući likove frustriranima i gladnima — ljubavi, bliskosti, nježnosti i pažnje koje bi im donijele potvrdu vlastite vrijednosti i osjećaj da doista žive, čime Cvenić kreira tipove suvremenih pojedinaca koje nije teško prepoznati i razumjeti.

Njihovi životni problemi realiziraju se u nekoliko prepoznatljivih tema, koje pak nemaju jednaku težinu pa ih treba sagledati i tretirati posebno. S jedne strane roman progovara o temi tipičnoj za popularnu (žensku) književnost, posljednjih godina preplavljenu junakinjama koje se zbog frustriranosti vlastitom debljinom utječu dijetama i savjetima iz ženskih časopisa i self-help priručnika. Sveprisutnost te tematike postavlja i sve strože kriterije onim djelima koja je uključuju u svoje sadržaje, pa u situaciji u kojoj se doima da je o nečemu sve već rečeno i da nema mnogo prostora za nove ideje upravo ta novost postaje glavnim mjerilom kvalitete.

U romanu Glad (čiji jedini odmak leži u činjenici da ovdje progovara muški autor) ta je tema zahvaćena tek površinski, više iz razloga što je aktualna nego iz težnje da joj se doista — na bilo koji od mogućih načina — ozbiljno pristupi. To dovodi do neravnoteže između Zlatina nimalo neozbiljna stava da je debljina temeljni uzrok njezinih problema — koji ne samo da je pokretački motiv romana, nego o njemu na određen način ovisi egzistencija nekoliko likova — i načina na koji ga pisac u romanu razrađuje i tretira.

Devijacija humora

Druga aktualna tema, pedofilija, još je veći zalogaj i upravo na toj točki otvaraju se neke nedoumice i nedostaci romana. Ako o dijetama i višku kilograma i možemo progovarati na šaljiv način (što na jednoj razini pisac čini), pitanje je koliko je humor — pogotovo ako, kao u ovome slučaju, nije do kraja proveden — dobro izabrano sredstvo za progovaranje o ozbiljnoj devijaciji. Ili, obrnuto, koliko je izabrana tema pedofilije pogodna za pomalo šaljiv ton romana?

Naime, Cvenićeva Glad pati od temeljnog problema — nedovoljne određenosti tona romana. Autor neprestano oscilira između humora i ozbiljnosti, ne dajući čitatelju jasan ključ za pristupanje tekstu. Ozbiljnost problematike zadana je samom pričom — krize likova ili problem pedofilije samo su neki od primjera. Također, početak romana prilično nas snažno uvodi u svijet u kojem likovi žive izolirani jedni od drugih, održavajući samo površne i nužne odnose, što je osobito dobro prikazano u liku Zvonka, koji zauzimanjem prostorije (fotografskog laboratorija) u kući uspijeva izgraditi vlastiti odvojeni svijet, jedino mjesto na kojem se, u potpunoj samoći i nekomunikaciji s vanjskim svijetom, može osjećati moćno i — slobodno.

Zabavni aspekt

No, nedugo nakon ovakva uvodnog dijela roman skreće u posve drukčija rješenja, otkrivajući drukčije piščeve nakane koje upućuju na zabavni aspekt vidljiv u prejednostavnim fabularnim rješenjima, ali i na želju za izazivanjem šoka koja se očituje u dijalozima likova i opisima u kojima se nerijetko ustrajava na prikazu tjelesnosti i fizikalnih potreba te uporabi vulgarizama. Nerazmjer ozbiljnosti teme i humorističnosti/šokantnosti nastaje upravo zbog toga što pisac uporabu humora i opscenosti ne provodi do kraja, što bi ih učinilo jakim stilskim sredstvima koja bi pak romanu dala posve drukčiji predznak. Ovako, roman ostaje na pola puta između dviju krajnosti, a svojim pomiješanim signalima može lako zbuniti čitatelja.

Činjenica da ga je moguće čitati u ozbiljnijem tonu i da će većina čitatelja vjerojatno tako pristupiti romanu dovodi i do toga da se na ostale segmente gleda strože nego kada bismo bili sigurni da je riječ o djelu čija je nakana tek zabaviti nas. To se odnosi na nedostatke u izgradnji priče, koja se nakon ambiciozna početka utječe prebrzim, plitkim i naivnim rješenjima (jedna kura gladovanja rješava baš sve probleme likova) sa sretnim i romantičnim završetkom.

Isto će tako izgradnju karaktera obilježiti nepostojanost, pa postupci likova nerijetko djeluju nemotivirano i neopravdano. To će najočitije biti na primjeru Zvonka, koji, nakon što ga žena na prijevaru podvrgne svojem postupku izlječenja, bez pogovora sluša sve njezine zapovijedi, komunicira s njom upravo na način na koji ona to želi iako dotad za to nije bio sposoban, te doživljava potpunu, gotovo katarzičnu promjenu iz pedofila u normalna muža kojemu je njegova žena ponovo jednako privlačna kao na početku braka. Sve navedeno roman Glad dovodi u nejasan, hibridni položaj između dvaju žanrova, što nažalost osjetno utječe i na njegovu kvalitetu.

Ljubica Anđelković