Vijenac 249

Matica hrvatska

Izdanja ogranaka Matice hrvatske

Minulo djetinjstvo

Tomislav Maričić Kukljičanin, Pisme umilne, ur. Julije Derossi, Matica hrvatska Zadar/Povjereništvo Kukljica, Zadar, 2003.

Minulo djetinjstvo

Tomislav Maričić Kukljičanin, Pisme umilne, ur. Julije Derossi, Matica hrvatska Zadar/Povjereništvo Kukljica, Zadar, 2003.

slika

Treća zbirka pjesama Tomislava Maričića Kukljičanina Pisme umilne (kojoj su prethodile Kamičiči ditinjstva iz 1991, odnosno Dite školja iz 1994) svojevrstan je nostalgičan završetak trilogije, nadahnut autorovim minulim djetinjstvom u Kukljici; a pisan dijalektalnim, čakavskim kukljičkim govorom, bogatim leksikom (na kraju je pridodan i Rječnik manje poznatih riječi). Humanost, skromnost, jednostavnost, radost i čuđenje temeljne su karakteristike ove poezije, čiji je autor 2000. objavio i Rječnik govora mjesta Kukljice na otoku Ugljanu i čija je poezija uvrštena u nekim pjesničkim antologijama. Inače je i osnivač i organizator Čakavske beside Kukljice, odnosno Matice hrvatske Povjereništva Kukljica, čiji je bio i prvi predsjednik. Zbirka Pisme umilne podijeljena je na šest poglavlja (Pisme umilne, Ča vridi, Da si, Rodila me mati moja, Lipe vale i Poslidnji list) i ukupno sadrži 71 pjesmu.

5-7-5

Frano Vlatković, Posudica za suze, ur. Frano Vlatković, Ogranak Matice hrvatske Korčula/Ogranak Matice hrvatske Orebić, Korčula 2003.

slika

Pelješki pjesnik Frano Vlatković, 2000. za književni rad nagrađen Plaketom Općine Orebić, dosad je objavio već šest knjiga (Međa šutnje, More se moru izlilo, Na ljuljački, Žirafi preko koljena, Iznad vjetra, Spoznaja nesanice). Zbirka pjesama Posudica za suze, za koju je nadahnuti pregovor napisao Bartul Matijaca, zapravo je zbirka haikua — točnije, 89 pjesama bez naslova i rime; većim dijelom u kanonskom slogovnome metru 5-7-5. S mnogim uistinu dojmljivim slikama koje uspijeva prenijeti svojom poezijom (Vjetar s mora/Sjenom beskonačnosti/Lupa u srcu ili Ljetni maestral/Vilenjak plavih krila/Vladar ugode), zbirka Frana Vlatkovića vrijedan je prinos domaćoj tradiciji haiku pjesništva.

Neatraktivno grafičko rješenje naslovnice, koje suhoparnošću nikako ne pridonosi ljupkosti sadržaja — kakav uostalom evocira i sam naslov, stoga je jedina zamjerka koja se može naći Posudici za suze.

Zreli debi

Šime Doko, Zvona su rekla sve, ur. Krešimir Šego, Matica hrvatska, Ogranak Čapljina, 2003.

slika

Zbirka pjesama Zvona su rekla sve ujedno je i prva zbirka mladoga pjesnika Šime Doke (rođena 1974. u Metkoviću, živi i radi u Čapljini). Doko je dijeli u pet cjelina (Toliko malen, Zvona su rekla sve, Jedno godišnje doba, Trepavice male, Neznano gnijezdo), kroz svaku od njih izražavajući spontanu i jednostavnu toplinu — gotovo starinskog dobrohotnog ozračja (duhovnosti, moralnosti, ljubavi) i zanosa. Ilustrirao ju je Ante Brkić, a njegovi joj potezi daju dojam ozbiljnosti i težine. Ta je mala zbirka, prema riječima urednika i recenzenta Krešimira Šege, djelo zrela pjesnika: »Hrvatsko mlado pjesništvo ovom je zbirkom obogaćeno novim, samosvojnim glasom.« I upravo taj glas pronose pjesme poput Devet malenih borova, Nema me, Ti ili ja, Svijeća, Čežnja, Razotkrivanje, Pjesma o leptiru, Snježna idila...

Šetnja kroz 19. stoljeće

»Cetinska vrila«, glasilo Matice hrvatske Sinj, ur. fra Josip Ante Soldo, god. 11, br. 1 (21), Matica hrvatska Sinj, 2003.

slika

Ovaj broj »Cetinskih vrila« na početku donosi vrijedan tekst urednika fra Josipa Ante Solde Povijesna šetnja Sinjem kroz 19. stoljeće; kojim će, kako najavljuje, i u sljedećih nekoliko brojeva glasila, putem opisa putopisaca i pripovjedača, stvoriti opću i jednostavnu sliku Sinja iz 19. stoljeća. U sljedećem će se broju nastaviti i rubrika Nacionalna obljetnica — s portretom Ante Starčevića, profesora Frane Duševića. Još jednu obljetnicu — onu 130. rođenja Antuna Gustava Matoša, bilježi Miljenko Buljac, dok Frano Librenjak piše o stotoj godišnjici Sinjske rere. Ujedno je taj, uvjetno rečeno, prvi dio glasila posvećen većim temama, dok se preostali prostor glasila bavi događanjima poput predstavljanja knjiga, bilježenja proslave sinjskoga karnevala, odnosno ulaska košarkaša Alkara u prvu ligu.

Ipak, pritom »Cetinskim vrilima« definitivno nedostaje uvodna riječ urednika, koja bi zaokružila njihovu cjelovitost.

Katarina Marić

Vijenac 249

249 - 18. rujna 2003. | Arhiva

Klikni za povratak