Ministarstvo i golubovi

Ministarstvo i golubovi

Unatoč humanom projektu Ministarstva, stanari gotovo jednoglasno iznose i mnoga nezadovoljstva. Stanovi (površine 27 i 45 četvornih metara), iako su naoko ugodni, ipak su daleko više nalik sofisticiranijim studentskim domovima nego stanovima za komforan obiteljski život. Kuhinje su čajne, slične onima u Studentskom domu Cvjetno naselje, a kupaonice su neprimjerene, jer uopće nemaju odvod i dovod za strojeve za pranje rublja. Stoga su stanari morali sami financirati vodoinstalaterske zahvate. Struja je, začudo, monofazna

Kao što se pisci natežu s honorarima, potvrđujući uvijek onu umjetnik u gladovanju, tako je priča o odljevu mozgova postala već takvom frazom, da se s njom gotovo i mirimo. Hoće li Hrvatska konačno dijelom zaustaviti emigraciju svojih mozgova, bude li doista uspio projekt subvencioniranih, vrlo povoljnih stambenih kredita znanstvenim i nastavnim kadrovima, uz kamate od 2 i 2,5 posto i značajnoj participaciji države, koji bi se trebao provesti do kraja ove godine? Ako ih već ne može pridobiti stalnim poslom i dobrom plaćom, novorođene znanstvenike država može zadržati osigura li im barem životno gnijezdo. Uostalom, smiješno je da emigracija mlade inteligencije danas bude nužna, poput političke ili one radničke — trbuhom za kruhom! Samo zbog nedostatka sustavnije državne skrbi, koja može velikim dijelom spriječiti buntovne staze naših znanstvenika u neki drugi, vrli svijet.

No, hrvatski intelektualni crnjak dobiva ipak neku svijetlu kap. A ona je puštena još za posljednje hadezeovske vlasti, kada je država ostvarila prvi veliki projekt stambene pomoći znanstvenim novacima i asistentima, dajući im na uporabu 125 stanova u novoizgrađenim zgradama u zagrebačkom naselju Borovje. Ako već vazda traje umjetnik u gladovanju (koji je također zaslužio neki stan, ali emocija je, nažalost, jeftinija od definicije), neka se barem smanji postotak znanstvenika u gladovanju. A recept je jednostavan — valja im omogućiti besplatno podstanarstvo, da u vlastitu čarapu stave novac koji bi izdvajali za stanarinu, a ne u čarapu nekog najmodavca.

Paradoksi

Unatoč statistici da je u Hrvatskoj svega desetak posto građana s visokom stručnom spremom, ta zemlja pati od viška pametnih, a manjka zaposlenih i stambeno zbrinutih. No, upravo zbog slabe poslovne i stambene perspektive mladih mislilaca, veliki je iskorak bio gradnja stanova na Borovju, koje novaci i asistenti mogu, prema ugovoru, rabiti najdulje do isteka jedanaeste godine u sustavu znanosti. Iako je Borovje danas ostalo zapušteno, bez jasne daljnje strategije Ministarstva znanosti i tehnologije, Hrvatsku je ipak taj projekt učinio, začudo, naprednijom od mnogih drugih razvijenih zemalja. Unatoč modernije osmišljenim i opremljenim studijima, većina uzornih zemalja nema riješeno stambeno pitanje mladih znanstvenika na državnoj razini. Kao primjer (iz iskustva naših mladih znanstvenika) može poslužiti München, u kojem se diplomanti i njihove obitelji koriste dijelovima studentskih domova, koje sufinancira i Crkva, potičući na taj način mlade obiteljske zajednice, odnosno sprečavajući širenje abortusa. Slično je bilo davno i u nas, odvajanjem tzv. bračnih paviljona u sklopu domova, u kojima su mnogi mladi intelektualci započeli svoj obiteljski život.

Projektom Borovje nastao je svojevrstan paradoks — strani studiji mogu se hvaliti naprednijim programima i tehnologijom, a Hrvatska, u kojoj još nisu riješeni prioritetni znanstveni projekti, može se pohvaliti praktičnim potezima. Evo primjera paradoksa: hrvatska biološka znanost još nema jedinstvenoga popisa flore i faune koji bi trebao biti ne samo nacionalni, nego i turistički simbol. A Norvežani su uložili čak deset milijuna eura u software koji je izvor informacija o kompletnom sustavu svih, baš svih norveških voda. Itd., itd.

Primjera se može izvući još mnogo, a jedan od istaknutijih jest i taj da još nemamo ediciju objavljenih radova iz koje se vidi što je koji znanstvenik u svojoj struci napravio. Ima i općenitijih, još bolnijih nedostataka. Studiji ne prate tržišne potrebe, odnosno sve brže nicanje potpuno novih zanimanja, radeći još po starim programima i potrebama. Zašto je studij strojarstva, inače veoma težak, uz to i neatraktivan — možda dijelom i stoga što se još proučavaju strojevi i vijci koje je vani pregazilo vrijeme? Zašto se, na primjer, godišnje upisuje na studij malo farmaceuta (koji, dakako, trebaju i suvremeno opremljene laboratorije), a studij ekonomije prima godišnje tisuće i tisuće studenata, u zemlji u kojoj ekonomija baš i ne cvate. Kao da se masa građana upisuje u autoškolu u mjestu koje nema izgrađene ceste već samo kozje puteljke.

Zacijelo ima stručnjaka, a i dobrih namjera, no znanost, za razliku od pjesništva, traži i novac. Pa, baš zbog tih mnogih primjera zaostalosti, stanovi na Borovju, odnosno, državna skrb za novake i asistente, zaista jest primjereno osvježenje.

Ministarstvo bez strategije

S Borovjem su, dakle, spašeni mnogi mladi znanstvenici, ali je, sa smjenom vlasti, očito nestala daljnja strategija. Stanari Borovja žive u neizvjesnosti za svoju stambenu budućnost (ne znaju, na primjer, koliko im se može produžiti ugovor, hoće li biti otkupa tih istih stanova), ali srećom, uletjeli su spomenuti subvencionirani krediti, pa je zapuštena tema stanova na Borovju postala ipak donekle podnošljiva.

Jedan od najupadljivijih problema na Borovju, od kojega nova vlast kao da je digla ruke, jest i oko tisuću četvornih metara neiskorištena, cementom i otpadom nagrđena poslovnog prostora, koji već tri godine zjapi prazan i neiskorišten. Država je mogla u ove tri godine već ostvariti od toga neki profit ili na tom prostoru izgraditi još priličan broj prijeko potrebnih stanova. Poneki biznismen koji naiđe i naokolo se raspituje o mogućnosti iznajmljivanja ostaje uvijek bez odgovora i adrese, a nenaseljeno prizemlje, kao underground utočište, uvijek može namamiti raznorazne prijatelje noći.

Kako govore stanari, nezadovoljni nedostatkom informacija i dugoročnim planom Ministarstva o budućnosti njihova stanovanja, Borovje je ostalo bez potrebna nadzornog oka. Na primjer, neki stanovi, sudeći po prašnjavim i uvijek na istoj razini spuštenim roletama, zjape godinama prazni, a neke stanove korisnici, koji su u međuvremenu riješili stambeno pitanje, iznajmljuju za novac.

Kontroli se otelo bilo kakvo upravljanje zgradama u kojoj krov već prokišnjava (Industrogradnja) i koju naseljavaju golubovi zbog neobično riješenih svjetlarnika. Naime, u unutrašnjosti zgrade, na svakom katu, izgrađene su zasebne prostorijice, svojevrsni ventilacijski dimnjaci, koje su naselili golubovi, pretvorivši ih u svoje garsonijere. Stanari se sve više pretvaraju u sakupljače perja. A gnijezdo golubova-sustanara moglo je biti, po kvadraturi, još jedna soba. Zgrade izvana jesu atraktivne, ali je okoliš otužan, gdjegdje i neprokrčen, ukrašen pokojom zaostalom barakom Industrogradnje, bez dječjeg igrališta ili prostora za kontejnere. Jednostavnije, naselje nema svu potrebnu infrastrukturu.

Unatoč humanom projektu Ministarstva, stanari gotovo jednoglasno iznose i mnoga nezadovoljstva. Stanovi (površine 27 i 45 četvornih metara), iako su naoko ugodni, ipak su daleko više nalik sofisticiranijim studentskim domovima nego stanovima za komforan obiteljski život. Kuhinje su čajne, slične onima u Studentskom domu Cvjetno naselje, a kupaonice su neprimjerene, jer uopće nemaju odvod i dovod za strojeve za pranje rublja. Stoga su stanari morali sami financirati vodoinstalaterske zahvate. Struja je, začudo, monofazna. No, s obzirom da su stanovi dani na besplatnu uporabu, itekako su primjereno rješenje, no pitanje je vrijede li za prodaju, kako je bilo zamišljeno, po tržišnoj cijeni.

Posljednji plodni razgovori obavljeni su s bivšim ministrom znanosti i tehnologije, Hrvojem Kraljevićem, koji je otvorio temu otkupa tih stanova, ali je poslije njegova smjenjivanja Ministarstvo znanosti i tehnologije znanstvenu četvrt Borovje stavilo u drugi plan. Znanstveni novaci pitaju se koliko se može produljivati ugovor nakon stjecanja višeg zvanja, mogu li pak živjeti u stanovima sve dok su u sustavu znanosti, hoće li biti otkupa istih stanova ili će se pojaviti novi stambeni krediti. Kako mnoge novake prati stalna nesigurnost zbog zaposlenja, jer mnogi imaju ugovore na određeno vrijeme, teško podnose i stambenu nesigurnost, odnosno nedostatak odgovora Ministarstva o budućem životu na Borovju. Mladi znanstvenici žive u strahu i stoga što mogu izgubiti radno mjesto, često ono na određeno vrijeme, a ugovor o korištenju Borovja vezan je uz ugovor o radu.

Rješenje: do kraja godine subvencionirani krediti!

No, kao što je rečeno, rješenje stambenoga problema znanstvenih novaka i asistenata uskoro se širi na internetu i na informativnom papiru, a potpisuje ga tajništvo Sindikata. Naime, zahvaljujući suradnji Sindikata znanosti i visokoga školstva i Ministarstva znanosti i tehnologije, uskoro će započeti projekt subvencioniranih stambenih kredita, uz pomoć proračunskoga novca. Kako najavljuju u Sindikatu, svi zaposleni na znanstvenonastavnim, nastavnim, znanstvenim ili suradničkim radnim mjestima do kraja godine imaju prilike podići stambeni kredit uz iznimne kamate između 2 i 2,5 posto. Pravilnik o kreditiranju donosi Sveučilište. Sveučilišta u Splitu i Osijeku već su pokrenula natječaje, Riječko ga provodi već dvije godine, Zagrebačko je tek 16. rujna imalo sastanak Senata o kreditiranju, a Sveučilište u Zadru radi na tome. Sindikat naglašava da svako sveučilište samostalno odlučuje o postupku kreditiranja, pa preporučuje da se za sve dodatane informacije zainteresirani obrate mjerodavnoj (financijskoj) službi na svom sveučilištu. Sindikat takođe apelira da potencijalni korisnici subvencioniranih kredita počnu već prikupljati potrebnu dokumentaciju za kredite, jer se rokovi za njihovo korištenje ubrzano primiču.

A što će biti s Borovjem, još nije jasno, no u Sindikatu su predvidjeli da bi se s vremenom ti stanovi (čija je ukupna vrijednost, prema procjeni, trideset milijuna kuna) mogli prodati, kako bi se taj novac uložio u zakladu. Iz te bi se zaklade, koja bi samu sebe održavala, dalje financirale kamate. Na taj će se model vjerojatno ići stoga što će sufinanciranje kamata iz proračuna za državu s vremenom ipak postati preskupo.

Budućnost Borovja ostaje neizvjesna

Tako će novi stambeni krediti konačno rasteretiti mlade znanstvene kadrove, kojima je Borovje omogućilo život, ali i zadalo briga. Stanari Borovja, osim nedostatka informacija o tome što će dalje biti s njima, nisu posve zadovoljni ni kriterijima Natječaja provedena prije tri godine, kao ni načinom dodjeljivanja stanova. Primjerice, nakon nekih ispražnjenih stanova (jer je korisnicima istekao ugovor ili su sami otkazali stan) nije proveden novi Natječaj, nego su se ispražnjeni stanovi dodjeljivali na temelju liste stare tri godine. To, kažu, nije pravedno prema mnogim novacima koji su u međuvrememnu stekli uvjete za stanove na Borovju. U MZT je rečeno da se novaci mogu koristiti stanovima do isteka jedanaeste godine staža u sustavu znanosti (četiri godine idu u rok za magisterij, četiri u rok za doktorat i tri u rok za postizanje zvanja docenta). Ako je, na primjer, netko ranije napredovao u karijeri, on mora, po tome, ranije i iseliti, odnosno, pada na listi za stanovanje.

Stanari zamjeraju i zbog neuspjela pritiska na Ministartvo da angažira izvođača radova, Industrogradnju, da sanira sve nedostatke (npr. krovove i zidove koje je na posljednjim katovima uništilo prokišnjavanje). Zar je izdržljivija limenka na Savi nego novogradnja Industrogradnje? Ministarstvo nije uspjelo postići dogovor s Industrogradnjom, pa, kada je isteklo jamstvo, troškovi su se svalili na leđa stanara.

Lista nedostataka trebala bi biti poticaj Ministarstvu znanosti i tehnologije da razradi strategiju, kako neosporno human čin ne bi postao sve veća medijska briga. Jer, šteta bi bila da jedan od rijetkih državnih projekata, od neposredne koristi za intelektualce, ostane u lošoj uspomeni zbog protokolarnog nemara. U cijeloj priči najbolje, čini se, prolaze golubovi, koji su u zgradama na Borovju riješili svoj stambeni problem.

Lada Žigo

Hrvoje Kraljević, bivši ministar znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

Ministar Kraljević, sa čijom su brigom za Borovje stanari bili zadovoljni, ali su pregovori prekinuti zbog smjene vlasti, usmeno je objasnio neke probleme vezane uz Borovje. Podsjetio je, u proljeće prošle godine započeo je pregovore s namjerom da stanovi na Borovju prijeđu u vlasništvo korisnika. Pokrenut je postupak da im se stanovi prodaju, uz realnu procjenu vrijednosti, s obzirom da nije riječ o nekim kvalitetnim, vrijednim stanovima. Naručen je i procjenitelj, Zagrebačka banka, a projekt se trebao razvijati u suradnji sa Sindikatom znanosti. Zamišljeno je, kaže Kraljević, da otplata stana ne bude bitno veća od stanarine, koja iznosi nekoliko stotina kuna. Usred posla došlo je, nažalost, do smjene na funkciji ministra. Hrvoje Kraljević obavio je, kako kaže, dva duga razgovora s novim ministrom, ali vidi da se s tim pitanjem ne nastavlja dalje.

Kraljević je izrazio skepsu prema novim stambenim kreditima i zbog stalnih izmjena proračuna. U proračunu za 2002. godinu predviđeno je deset milijuna kuna, ali je, izmjenom proračuna, ta svota smanjena na milijun, koji nije iskorišten. U ovogodišnjem proračunu predviđeno je opet deset milijuna kuna, da bi svota potom opet bila smanjena na tri milijuna. Sudeći po tome, Kraljević ne vidi neku ozbiljnu namjeru ni u rješavanju novoga stambenog problema.

Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

Iako su poslana novinarska pitanja poticala na opširnije odgovore, iz kabineta ministra stigli su vrlo jednostavni odgovori, gotovo natuknice, o problemima s Borovjem. Prenosimo tekst u cijelosti:

Prema dosadašnjim uvjetima, korisnici namjenskih stanova za znanstvene novake i asistente mogu imati u najmu stan do isteka izbora u zvanje višeg asistenta.

Nakon isteka ugovora o najmu stana odobrava se i tzv. bonus, odnosno produžetak ugovora o najmu na daljih godinu dana.

O tome da li će i pod kojim uvjetima korisnicima namjenskih stanova biti omogućen otkup, odlučit će Vlada RH.

No, bez obzira na odluku Vlade, u tijeku su razgovori između hrvatskih sveučilišta i banaka o mogućnosti stambenih kreditiranja osoba u znanstvenom statusu.

Ministarstvo znanosti i tehnologije nastoji sve neiskorištene prostorije poslovnoga dijela zgrada na lokaciji Borovje iskoristiti u najskorijem roku.

Tomislav Smital, financijski tajnik u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja

U opširnom razgovoru Smital je, u ime Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, s optimizmom najavio nove stambene kredite za zaposlene u znanstvenom i nastavnom kadru, koji će se realizirati do kraja ove godine na svim hrvatskim sveučilištima. Kredit se osigurava uz iznimnu kamatnu stopu između 2 i 2,5 posto, uz pomoć sredstava osiguranih u proračunu. Taj projekt vrijedi i za one koji već imaju stambene kredite i plaćaju komercijalnu kamatnu stopu, jer postojeći kredit moraju pretvoriti u subvencionirani. Kako dalje piše na službenom letku Sindikata, ostali zaposlenici sveučilišta (pomoćno, administrativno, tehničko osoblje) moći će podići kredit unutar istoga modela, ali njihova kamatna stopa neće biti subvencionirana od strane države, nego će biti onoliko povoljna koliko to dogovore pojedina sveučilišta s odabranom bankom — partnerom. Svi uvjeti za dobivanje kredita trebali bi biti slični onima u Rijeci, pa Sindikat upućuje sve zainteresirane da upoznaju tzv. riječki model, putem web-stranice: www.uniri.hr/Stanogradnja.htm. Jedina je razlika u tome što Sveučilište u Zagrebu neće graditi vlastite stanove u sklopu ovoga programa.

Tomislav Smital kazao je o Borovju gotovo isto ono što su rekli i stanari. Istaknuo je humani projekt kojim se nastoje u Zagrebu zadržati mladi znanstvenici, da se ne moraju vraćati u svoje male sredine, ali je kazao kako je taj projekt ujedno i destimulativan. Stanovima se stanari koriste do postizanja doktorata, no to znači da uspješan znanstvenik, koji brzo doktorira, ima manji rok za korištenje stana. Istaknuo je lošu kvalitetu gradnje, nedostatak upraviteljske službe koju je trebalo formirati Ministarstvo znanosti i tehnologije kao vlasnik zgrada. Istaknuo je i tek nedavno uvođenje plaćanja stanarine, što opet pokazuje da se Ministarstvo nije dovoljno brinulo o Borovju.

U Sindikatu mnogo govore o zakladi koja bi bila samoodrživa i iz koje bi se poslije sufinancirali krediti, jer će, prema tvrdnji financijskih analitičara, sufinanciranje kamatne stope biti veliki teret za državni proračun. Ministar Kraljević bio je, kaže gospodin Smital, oduševljen tom idejom. Predložio je prodaju Borovja kako bi se dobiveni novac uložio kao glavnica u Zakladu, čime bi trajno bio riješen problem sufinanciranja kamatne stope znanstvenim novacima.

Ministar Gvozden Flego nije reagirao na sve te prijedloge jer je, kako kaže Smital, zacijelo naslijedio niz problema na novoj funkciji ministra pa se nije stigao pozabaviti Borovjem i kreditima.

Smital ističe već usvojeni i uhodani riječki model, koji bi se sigurno do kraja ove godine trebao realizirati i na razini Zagrebačkoga sveučilišta. Na Riječkom sveučilištu, kaže, nema gotovo nikoga tko nije riješio svoj stambeni problem. To je uspio ostvariti Jože Perić, prorektor Riječkog sveučilišta, koji je uspio s Gradom dogovoriti i gradnju stanova, na besplatnom terenu i bez komunalnih naknada. Stan bi, po tom modelu subvencionaranih kredita koji se sada realiziraju i u Zagrebu, iznosio za kupce na kraju gotovo upola manje od tržišne cijene.

Do kraja ove godine, dakle, rješava se kredit na teret proračuna, a onda bi se, od 2004. godine, trebao početi skupljati novac za zakladu. Zato je, ističu u Sindikatu, vrlo važno obnoviti priču o prodaji Borovja, kako bi zaklada dobila glavnicu.

U Sindikatu optimistično ponavljaju da još samo na Zagrebačkom sveučilištu ostaje da se Pravilnik o kreditiranju (u kojem će se navesti tko i pod kojim uvjetima može dobiti kredit). O svim postupcima vezanim uz projekt kreditiranja odlučuje samostalno svako od pet hrvatskih sveučilišta. Ono odlučuje o kriterijima te rokovima za ostvarivanje prava na ovaj povoljni kredit, kao i o svim postupcima vezanim uz raspisivanje natječaja.

Rijeka je uhodala sustav, u Osijeku već imaju potpisane ugovore s bankama, Split je krenuo u projekt, Zagreb upravo radi na tome sa zakašnjenjem, a Zadar još zaostaje.

Sindikat obavještava javnost da će uskoro organizirati konferenciju za tisak, kako bi proširio sve detaljne informacije o novom sustavu kreditiranja i upozorio na neke nedorečenosti koje sustav pokazuje u praksi.