Lako slušljiv iskorak

Lako slušljiv iskorak

U izdanju se Hrvatskoga jazz-kluba ovih dana pojavio već šesti CD, ovaj put po mnogo čemu različit od dosadašnjih. Riječ je o jazz-prvencu pijanista Vladimira Babina iz Rijeke, inače afirmirana glazbenog pedagoga i vrsna interpreta klasične glazbe. U toj je sferi Babinova naobrazba neupitna, još je kao učenik Srednje glazbene škole u rodnom Osijeku dva puta uspješno nastupio na Memorijalu Darko Lukić 1976. i 1978. Kao šesnaestogodišnjak već upisuje studij glasovira na Odjelu zagrebačke Muzičke akademije u Osijeku u klasi prof. D. Sekošana, gdje će i diplomirati 1985. Osvajač je prvih nagrada na tadašnjim republičkim natjecanjima u Zagrebu i Skopju, a kao najbolji je student-diplomant primio i nagradu Rektorata zagrebačkog Sveučilišta. Završivši i poslijediplomski studij u Beogradu, magistrirao je 1997. u klasi profesora D. Trbojevića. Od 1997. djeluje kao docent glasovira na područnom Odjelu zagrebačke Muzičke akademije u Rijeci.

Animozitetu usprkos

Vladimir Babin poznat je po svojoj evidentnoj glazbenoj radoznalosti i široku rasponu djelovanja, u što ubrajamo i njegove aktivnosti na polju popularne glazbe. No njegov recentni iskorak u području jazza dosta je smion potez pedagoga naše vodeće obrazovne institucije, poznate inače po svojim animozitetima prema jazz-glazbi. Svojim ulaskom u sferu jazza Babin tako dosta hrabro ruši neke barijere, što predstavlja svojevrstan presedan, koji će možda jednog dana pripomoći da i jazz, kao priznati glazbeni fenomen 20. stoljeća za početak makar i u najskromnijem informativnom obujmu uđe u programe naše najviše glazbene institucije.

Za svoj je prvi jazz-disk, In The Mood For Love, Vladimir Babin posegnuo za tekstovima nekolicine najistaknutijih američkih pijanista jazza (S. Kenton, D. Brubeck, O. Peterson) te nekih važnih autora američke popularne pjesme (McHugh, Carmichael, Gordon, Hagen, Mandel, Rodgers, Gould), skladbe kojih su baš zbog načina na koje su pisane, forme i melodije u potpunosti odgovarale interpretacijama džezista koji su ih tako u velikoj mjeri popularizirali.

Posegnuvši kao solo-pijanist neupitne tehnike instrumenta za svojevrsnim klavirskim izvadcima, Babin se našao ponajprije u ulozi korektnog interpreta zadanog glazbenog štiva bez nekih većih izleta u improvizaciju, ostvarivši tako jedan sasvim pristojan set takozvanog easy listening jazz, sastavljen od dvadeset i jedne izvedbe više-manje poznatih standarda ugodnih za slušanje.

U astmosferi dobrog kluba

Babina, iako u manjoj mjeri, na tom disku upoznajemo ipak i kao improvizatora, i to ponajprije u jednostavnoj francuskoj melodijici Ah, vouz dirai-je Maman koja je još davno kao predložak za varijacije poslužila W. A. Mozartu. Babin, razumljivo na ponešto drukčiji način, improvizira i u izvedbi poznatog jazz-valcera Allena i Browna, Gravy Waltz.

Opušteno, kao u nekom od najskupljih i najugodnijih američkih hotelskih loungeova, pod prstima Vladimira Babina teku poznate, uhu za slušanje ugodne melodije: In The Mood For Love, The Nearness Of You, Over The Rainbow, Harlem Nocturno, The Shadow od Your Smile, Bluesette sve do interpretativno zahtjevne, u 9/8 metru napisane znamenite Brubeckove skladbe Blue Rondo a la Turk.

Ovim nas svojim prvim CD-om jazza Vladimir Babin navodi na intrigantna razmišljanja neće li on u nekom eventualnom sljedećem diskografskom projektu posegnuti primjerice za formacijom klasičnoga klavirskog jazz-trija? S obzirom na njegove pijanističke mogućnosti, ideja nastavku Jazzylanda ne bi nikoga trebala iznenaditi.

Mladen Mazur