Izložbeni depo umjetnosti u Baselu

Izložbeni depo umjetnosti u Baselu

U Baselu je nedavno otvoren Schaulager odnosno izložbeno skladište, križanac muzeja i čuvaonice umjetnina, u kojem su umjetnine istovremeno izložene i pohranjene u istom prostoru. Autori toga tipološkog hibrida proslavljeni su švicarski arhitekti Herzog i de Meuron. Na tri gornje etaže moguće je spremiti 650 umjetničkih djela uz istodobnu dostupnost znanstvenicima i kustosima te organizirati javne izložbe. Pentagonalni tlocrtni oblik strukture rezultat je prostornih zahtjeva i uvjeta lokacije. Betonska pročelja, izlivena u debljini od 60 cm iz agregata iskopana na lokaciji, osiguravaju idealne mikroklimatske uvjete sa stalnom temperaturom od 21°C i vlažnošću od 50 posto. Površina vanjskih zidova izvedena je u gruboj teksturi, a prozore zamjenjuju duboki procjepi s rubovima nalik na artificijelni krajolik. Glavno je ulazno pročelje konkavno s vodoravnim ustakljenim procjepom za ulaze i dva velikoformatna LED-skrina za reklamiranje sadržaja muzeja. Vanjštinom muzej-depo odaje karakter samosvojna umjetničkog djela, pobuđujući dojam nečega krhkog ili pak ostataka antičkog spomenika, no arhitekti ostavljaju takvu vrstu subjektivnih interpretacija drugima, tvrdnjom kako je njihov primarni cilj bio kreiranje pragmatične građevine.

Natječaj za pentagonski memorijal

Na natječaju za idejno rješenje memorijala, posvećena žrtvama terorističkog napada na Pentagon 11. rujna 2001, prvu nagradu između tisuću i sto radova odnijeli su mladi arhitekti Julie Beckman i Keith Kaseman, koji su nedavno diplomirali na Sveučilištu Columbia. Memorijal je zamišljen kao park s drvećem i klupama koji sadrži 184 individualne spomeničke jedinice — svaka posvećena određenoj žrtvi napada. Memorijalni objekti izvedeni su kao klupe što izrastaju iz malih bazena, vodenih zrcala okupanih u svjetlu, i na njima su upisana imena poginulih. Pedeset i devet spomenika okrenuto je licima prema Pentagonu i predstavljaju poginule u zgradi, dok je 125, posvećenih poginulima u srušenom avionu, okrenuto od Pentagona u smjeru neba. Prema tumačenju autora jedan od najvažnijih aspekata dizajna memorijala sloboda je interpretacije, koja je ostavljena posjetiteljima, a njihova je namjera bila da memorijal govori mnogo više od konkretnog događaja i potakne posjetitelje na razmišljanje o posljedicama nesreće na mnogo različitih razina — od utjecaja na svijet do utjecaja na svakog pojedinca.

BBC-arhitektura

BBC (British Broadcasting Corporation), bitanska nacionalna radio-televizijska kuća, cijenjena po svojoj nezavisnosti i vrsnoći servisiranja javnosti, osjetila je potrebu oživiti ugled velike kulturne ustanove ne samo programom emitiranja nego i arhitekturom objekata kojima se koristi. Nova BBC-jeva arhitektonska strategija za sljedeće deseteljeće, zasnovana na oblikovnoj atraktivnosti, otvorenosti i prilagodljivosti novim tehnologijama te fleksibilnosti i komfornosti radnoga prostora, prezentirana je na nedavnoj izložbi u galeriji RIBA pod naslovom Building the BBC: A Return to Form te u istoimenoj knjizi Nikole Jacksona. Londonsko središte BBC-ja, smješteno u važnoj građevini iz 1932, bit će do 2008. u potpunosti rekonstruirano u najveći svjetski radio-televizijski kompleks prema zamisli ureda MacCormac Jamieson Prichard. Također u Londonu predviđena su još dva objekta: tzv. Bijeli grad, središte emitiranja programa sa sadržajima otvorenim za javnost, prema projektu Alliesa i Morrisona, te obnova londonskog TV centra. U Glasgowu je već u izgradnji škotsko sjedište BBC-ja prema rješenju Davida Chipperfielda sa studijima, uredima i prostranim javnim sadržajima, dok se u Birminghamu korporacija seli u novi kompleks Mailbox. Novu arhitektonsku strategiju nadopunjuje i artistički program: divovska instalacija Fione Rae, postavljena u srpnju, signalizira promjene u londonskom sjedištu BBC-ja.

Jean Prouve u Vitri

Arhitektonska zbirka muzeja Vitra u njemačkom Weilu am Rhein osnažena je djelom znamenitog francuskog arhitekta Jeana Prouvea, servisnom postajom koja je još donedavno bila u funkciji u središnjoj Francuskoj. Postaja, što je nakon akvizicije premještena i obnovljena u Vitrinu kompleksu jedna je od tri preostale podignute pedesetih godina prošlog stoljeća (druga je uništena, a treću je u svom loftu instalirao modni dizajner Azzedine Alaia). Početkom pedesetih, u doba eksplozivnog razvoja naftnih kompanija, na cijeni su bili koncepti za male, standardizirane objekte s originalnim, lako prepoznatljivim dizajnom. Postaje su se gradile serijski od laganog materijala, kako bi se jednostavno mogle demontirati i prema potrebi premjestiti na drugo mjesto. Prouvea je Rolf Fehlbaum, zaslužan za tu Vitrinu akviziciju, opisao kao graditelja vođena ponajprije zahtjevima funkcije, koji je, izbjegavajući bilo kakvu vrstu stilističkog stava, ipak kreirao nepogrešiv stil. On je između 1951. i 1954. izradio brojna uspjela rješenja benzinskih postaja za više naftnih kompanija.

Vinko Penezić