Historiografski pogled

»Novi Kamov«, gl. ur. Ljubomir Stefanović, br. 1, sv. 6, god. III, Izdavački centar Rijeka, 2003.

»Novi Kamov« u svom prvom ovogodišnjem broju gotovo u potpunosti posvećen je riječkoj avanturi talijanskoga pjesnika i nesuđenog političara Gabrielea D’Annunzija. Četiri nevelika teksta bave se upravo tim kratkim, ali za Rijeku i Hrvatsku povijesno važnim razdobljem. Iz te kratke pustolovine koju obilježava uspostavljanje Talijanske regencije Kvarnera od 1919. do 1920, dade se iščitati i mnogo širi kontekst koji je u nemirnom razdoblju nakon svršetka Prvoga svjetskog rata označavao žestoku borbu velesila za dominaciju nad hrvatskim prostorima, odnosno Rijeka je tek slučaj u »pozadini krupnijih igara čiji su pravi akteri nacionalne države u nastajanju«.

Riječki slučaj ujedno je označavao simbolički začetak fašizma, kako prema metodama vladanja, tako i prema vizualnom nastupu, napose D’Annunzija, kojega se često spominje kao prvoga modernog političara 20. stoljeća koji je shvatio i iskoristio moć manipuliranja masama.

Prije fašizma

Autori priloga su znanstvenici te tom događaju uglavnom i pristupaju s historiografskog aspekta. William Klinger bavi se pitanjem o stvarnoj naravi D’Annunzijeve vladavine, odnosno svoj tekst zasnivan na tezi da je tu doista riječ o neuspjelu pokušaju uspostavljanja (proto)fašističke diktature, naglašavajući da problem leži upravo u ekstravagantnoj naravi i kontradiktornim političkim ciljevima te Danuncijade. Ljubinka Toševa-Karpovicz bavi se zbivanjima nakon završetka rata te napose učincima Versajske konferencije. U svom tekstu ponavlja tezu da je okupacija Rijeke višeznačna i dinamična pojava te je stoga zahtjevna za istraživanje.

M. A. Ledeen usredotočen je na neke specifične detalje u vezi s osnivanjam Riječke lige potlačenih naroda (Lega di Fiume), a Igor Žic upozorava da se o uspostavi prve fašističke države u povijesti neusporedivo više pisalo i istraživalo u Italiji nego u Hrvatskoj. Temat o Danuncijadi ne donosi osobito opširne ili zanimljive tekstove, a čitatelju koji ne poznaje referentni povijesni okvir ne može ga ponuditi. U tematu se uglavnom analiziraju povijesno bitni detalji te je stoga namijenjen čitateljima koji su primarno zainteresirani za detaljnije historiografske podatke.

Osim spomenutog temata, tu su još i dva teksta koja se bave arhitekturom Rijeke. Nastali na marginama izložbe o historicističkoj arhitekturi te u povodu izlaska monografije o riječkom groblju Kozala, tekstovi nude informativan osvrt, naglašavajući kako je riječka industrijska arhitektura s kraja 19. stoljeća u potpunosti sukladna ondašnjim europskim strujanjima i trendovima.

Grad novoga stoljeća

Za razliku od odveć zgusnuta i meditativnog teksta Danijele Bačić-Karković Groblje kao mjesna čitanka, Ivica Župan u prilogu na petnaestak stranica donosi trezven i analitički prikaz ondašnjih ekonomskih i kulturnih prilika, koji su Rijeku potkraj 19. stoljeća preobrazili u kozmopolitsko središte i grad novoga stoljeća. Župan se osvrće i na monografiju o Kozali, smatrajući da se na tom mjestu simbolički sažima povijest grada.

Tekst ukazuje i na činjenicu koliko je Rijeka prije stotinjak godina bila neusporedivo moderniji grad negoli danas, a naglašavajući važnost očuvanja industrijske arhitekture s kraja pretprošlog stoljeća dobro se uklapa u recentne rasprave o zapuštenosti takve arhitekture, koja je danas svagdje u Hrvatskoj u katastrofalnom stanju. »Novi Kamov« trebao bi aktualizirati upravo takve teme i donositi tekstove kojima bi povijesni okvir bio osnova za analizu suvremenih problema grada, jer oni nažalost i dalje ostaju neriješeni.

Tonči Valentić