Dva velika projekta Britanske opere mladih

Dva velika projekta Britanske opere mladih

London Ansambl British Youth Opera ovo je ljeto pripremao rujansku premijeru dviju opera: Mozartove Čarobne frule i Brittenova Sna ljetne noći. Cijeneći trud mladih kritičari se ipak nisu ustezali ukazati na nekoliko propusta. Kritizirale su se ponajprije neke scenske ideje koje su smetale glazbi. Na primjer, scenski efekti i frenetično zbivanje na pozornici umanjili su vrijednost Oberonove arije, koju je odlično otpjevao Simon Baker. Što se tiče Čarobne frule, još nekako prolazi zamisao Sarastra kao autoritativna ženomrsca, ali kada se on pojavi u invalidskim kolicima, tada se koncepcija Mozartove opere gura na rub ekstrema. Uostalom, Davida Soara u ulozi Sarastra posve je glasovno pojela izvrsna Henriika Grondahl kao Pamina. Pun pogodak bila je i Novozelanđanka Ana James koja je pjevala Kraljicu Noći. Nažalost, čuveni ženski trio u Čarobnoj fruli ne može se pohvaliti. S druge strane, kritičari su bili oduševljeni režijom Christophera Cowella, koji je na scenu postavio pomične blokove, što je ponekad statičnim prizorima dalo dimenziju zanimljivosti i dinamičnosti. Naposljetku, neki članovi orkestra bili su toliko dobri, da su ih, što je iznimna rijetkost, kritičari navodili imenom i prezimenom. To su: fagotistica Rebecca Stockwell, klarinetistica Helen Paskins i prva truba Ryan Matthews. Gudači su, napose u Brittenovoj prozračnoj partituri, također bili izvrsni.

Simon Boccanegra u Beču

Beč Zastor se dizao i spuštao pet puta, a pljesak kojim je publika zazivala Thomasa Hampsona trajao je punih deset minuta. Oduševljeni su posjetitelji Bečke državne opere 2. rujna, na premijeri Verdijeve opere Simon Boccanegra, u postavi koja je prvi put otpjevala tu operu na Festivalu u Salzburgu, odbijali otići. Razlog njihovim ovacijama toj, zapravo iznimno teškoj i publici često teško prihvatljivoj operi (sa samo nekoliko tipičnih Verdijevskih arija i prilično plitkom pričom), bio je upravo bariton Thomas Hampson, koji je pjevao naslovnu ulogu. Njegov je glas profinjen, a dikcija jasna i prirodna. To je ujedno značilo apsolutnu kontrolu nad glazbenim materijalom. Za razliku od ostalih solista, orkestar ga nikada nije uspio pokriti, pa čak ni kad je pjevao sotto voce. A posjedovao je još jednu vrlinu: pokazao se kao izvrstan glumac. Uz Hampsona nastupili su i Barbara Frittoli kao Maria, Simonova kćer, Giuseppe Sabbatini kao Gabriele, Marijin ljubavnik, Boaz Daniel kao negativac Paolo, Ferruccio Furlanetto kao Fiesco, Marijin djed. Orkestar Bečke državne opere pod dirigentskim vodstvom Daniellea Gattija bio je najbolji u samostalnim orkestralnim brojevima i u brojevima u kojima je sudjelovao zbor. No u solističkim brojevima dirigent nije uspio riješiti snagu orkestralnih dionica koje su uporno pokrivale pjevače.

Očaravajuća Lady Macbeth

Edinbourgh Drugog rujna u Usher Hallu u Edinbourghu koncertno je izvedena opera Macbeth G. Verdija. Apsolutna zvijezda izvedbe bila je Violeta Urmana, pjevačica nedostižnih kvaliteta, koja nije samo projicirala svoj lik, nego je dominirala cijelim Macbethom. U masovnim se prizorima njezin glas uz zbor, orkestar i brojne soliste isticao kao najosebujniji i najprepoznatljiviji. Prezentirajući savršenu kontrolu nad dinamikom, dikcijom i vokalnom tehnikom, Violeta Urmana, doduše, nije donijela ništa od ludila, nervoze i neobična ponašanja što čini emocionalno kompleksan lik Lady Macbeth. No, raskoš njezina glasa i iznimna muzikalnost nadomjestili su taj interpretativni nedostatak. Premda je diva apsolutno vladala scenom, odlični su bili i drugi solisti, osobito Mark Delavan u ulozi Macbetha. Škotski komorni orkestar i ženski zbor Festival Chorus pod dirigentskim vodstvom Sir Charlesa Mackerrasa pridonijeli su iznimnu doživljaju, koji bez sigurne Mackerrasove dirigentske ruke i njegove jasne koncepcije djela najvjerojatnije ne bi bio moguć.

Irena Paulus