Češki poučak

Češki poučak

Za razliku od skromne hrvatske produkcije, kojom još dominiraju agresivne tajkunare i divlja gradnja, suvremena se češka scena gotovo u potpunosti oslobodila početnih slabosti tranzicijskog razdoblja što se u području arhitekture manifestiralo u vulgarnom baroknom stilu što ga vole novosteci

Za nedavnoga posjeta Češkoj, švrljajući policama praških knjižara u potrazi za nekim novim arhitektonskim izdanjem, otkrio sam knjigu koja me privukla obećavajućim naslovom: Češka arhitektura 2001/2002. Reprezentativna dvojezična češko-engleska publikacija uvećanog A4 formata, prepuna ilustracija, nacrta i fotografija u boji, na dvjestotinjak stranica donosi iscrpan presjek recentne arhitektonske produkcije u izboru urednika Michala Kohouta i u izdanju nakladnika Prostor — architektura, interier, design, o. p. s., neprofitnoga društva čija je svrha, kako stoji u impresumu, »usmjeravanje pozornosti javnosti na interesantne projekte na polju izgradnje, arhitekture i dizajna sa naglaskom na suvremene češke autore«.

Najnoviji godišnjak češke arhitekture treći je u nizu, nakon prethodna dva posvećena godištima 1999-2000 i 2000-2001, koje je tiskala ista nakladnička kuća, a u pripremi je i slijedeći za 2002-2003.

Od malih do velikih

U knjizi najveći dio prostora zauzima prikaz izabranih realizacija s uvodnim tekstom urednika, koji u svom naslovu Arhitektura od high-techa do personalnog ludila spretno sažima pluralizam izričaja kao temeljnu značajku suvremenih, ne samo čeških, arhitektonskih tendencija. Od četdesetak uvrštenih projekata, u rasponu od malih i skromnih obiteljskih kuća do kompleksnih i proračunski zahtjevnih javnih zdanja — škola, hotela i poslovnih građevina, polovica pripada raznim varijacijama stambene arhitekture s naglaskom na tipologiju vila i individualnih kuća, o čijim je visokim arhitektonskim dometima već pisao Krešo Galović.

Prikaz realiziranih ostvarenja dopunjen je znatno proširenom sekcijom arhitektonskih natječaja, između kojih je važno istaknuti kompetitivnu izložbu Ekonomična kuća 2002. Natječaj što ga je kao neposrednu reakciju na prošlogodišnje katastrofalne poplave raspisala Češka komora arhitekata rezultirao je inovativnim rješenjima, ekonomičnim i arhitektonski izazovnim, a nadamo se da taj zanimljivi projekt, koji svjedoči o angažiranom humanizmu i društveno odgovornu djelovanju čeških arhitekata, neće ostati jednokratnim ekscesom nego će izrasti u stalni izvor inspiracija investitora i gradskih vlasti.

Kako bi slika češke arhitektonske stvarnosti bila cjelovita, pregled produkcije dopunjen je nizom specijalističkih osvrta, od izvještaja o građevinskoj industriji i politici stanogradnje do sažeta opisa tržišta nekretnina, a izbor knjiga i revija o češkoj arhitekturi, graditeljstvu i dizajnu te lista izložbi, predavanja i seminara na istu temu upotpunjuje dojam o sadržajnim i dinamičnim kretanjima suvremene češke scene.

Već nakon prvoga listanja godišnjaka nameću se dva zaključka. Kao prvo očita je namjera urednika i izdavača da se brižljivo koncipiranom i dobro upakiranom publikacijom izađe na internacionalnu scenu te istovremeno senzibilizira domaća javnost za vlastitu suvremenu arhitekturu kao važnu sastavnicu nacionalne kulture, a kao drugo zamjetan je porast razine kvalitete arhitekture, što je sukladno dojmu koji sam stekao putujući češkim zemljama.

Realni optimizam

Za razliku od skromne hrvatske produkcije, kojom još dominiraju agresivne tajkunare i divlja gradnja, suvremena se češka scena gotovo u potpunosti oslobodila početnih slabosti tranzicijskog razdoblja što se u području arhitekture manifestiralo u vulgarnom baroknom stilu što ga vole novosteci. Realnu osnovu optimizma, kojim zrači godišnjak češke arhitekture, čini niz promjena od presudna utjecaja na ukupni proces planiranja i izgradnje: uključivanje druge generacije arhitekata, educiranih u mnogo liberalnijim uvjetima, pozitivni efekti tržišne ekonomije na razvoj građevinske industrije, profesionalizacija uprave, racionalizacija zakonodavstva zbog imperativa ulaska u Europsku uniju te konačno kultiviranje investitora uz sve veći udio srednje klase u ulozi naručitelja, senzibilnijih za konceptualne projekte od brzih investitora iz tranzicijskoga prvog vala.

Potvrdu boljih mogućnosti za arhitekturu, što su nastupile s baršunastom revolucijom, i najavu povratka stare slave iz međuratnoga razdoblja dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je znameniti češki funkcionalizam pripadao vodećim europskim avangardnim pokretima, značio je angažman sredinom devedesetih velikih svjetskih imena Jeana Nouvela i Franka Gehryja, od kojih je drugi u Pragu realizirao plešuću kuću, popularno zvanu Fred i Ginger, što je postala simbolom suvremenosti koji će obvezno posjetiti svaki gost češke metropole.

Eva se vratila

I u recentnoj produkciji ističe se poznato ime. Londonskoj arhitektici Evi Jiűičnoj, koja je ostvarila svjetsku karijeru ekstravagantnim high-tech interijerima, nije trebalo mnogo da se opet udomaći u svojoj domovini. Nakon što je dizajnirala dio interijera u Gehryjevoj uglovnici i izvela staklenik u Kraljevskim vrtovima sjeverno od Hradčana, prošle je godine u suradnji s arhitektom Petrom Vágnerom realizirala Hotel Josef u praškoj Rybnoj ulici.

Elegantna interpolacija maestralno je uklopljena u starogradski kontekst s fino proporcioniranim glavnim pročeljem, čiji središnji dio, eleviran iznad ustakljenog prizemlja, završava s dvjema kaskadno uvučenim krovnim etažama. Pročeljem dominira pravilni raster pojedinačnih prozorskih otvora sa 3D metalnim skrinovima koji štite od sunca te daju inače plošnoj bijeloj fasadi dinamični plasticitet. Minimalistička vanjština korespondira s oblikovanjem interijera koji karakteriziraju neutralni svijetli tonovi, dizajnersko pokućstvo i stakleni akcenti poput recepcijskog pulta ili ustakljene kupaonice u sobama. U sličnom modernističkom izričaju, samo s izrazitijim koloritom i strukturiranjem pročelja prema katnoj raspodjeli izveden je i praški Hotel Andel’s autora Tomáša Prouze i Mareka Sodomke, što ispunjava dio novoformirana bloka na mjestu nekadašnje tvornice Tatra.

Omotani toranj

Najizazovnija zadaća bila je interpolacija kojom je sa sjeverne strane završen zapadni potez zgrada na praškim Vaclavskim namestima. Autori Richard Doležal, Petr MalinskË, Petr Burian i Michal PokornË Palaču Euro, naslonjenu na remek-djela funkcionalizma zgrade Bata i Astra, omotali su inteligentnom dvoslojnom staklenom envelopom, blago zaobljenom na uglovima. Kontrapunkt transparentnosti i lakoći staklene ovojnice predstavlja jednostavna, kubistička masa uglovnog tornja, satkana od vertikalnih zlatno obojenih pomičnih brisoleja u međusloju fasade, što snažno korespondira s vertikalnim akcentom nasuprotne palače Koruna.

Iako bi bilo pretjerano govoriti o nekom jedinstvenom stilu ili suvremenoj češkoj arhitekturi kao uspostavljenom fenomenu, može se ustvrditi da je zajedničko obilježje inače heterogenih arhitektonskih izričaja ukorijenjenost u snažnoj modernističkoj tradiciji. Unutar recentne produkcije moj je favorit zgrada knjižnice Fakulteta umjetnosti Sveučilišta u Brnu. No o ostvarenju arhitekata Ladislava Kube i Tomáša Pilaűa, koje je pobralo sve nacionalne arhitektonske nagrade, više riječi u sljedećoj kolumni.

Vinko Penezić