Zanosna jednostavnost

Zanosna jednostavnost

Iako su se putovi poznatih južnoameričkih glazbenika, Arnalda Antunesa, Carlinhosa Browna i Marise Monte, već više puta križali na različitim projektima, bilo kompozitorski, produkcijski, izvođački ili pri sudjelovanju na pojedinim albumima, na projektu Tribalistas, prvi se put predstavljaju kao trio.

Jedan od najuzbudljivijih novijih albuma brazilskoga etnopopa, ponajviše zbog suradnje vrhunskih i popularnih glazbenika, potpuno je zasluženo, u njihovoj domovini, primljen s oduševljenjem. Iako su brazilski kritičari bili opterećeni očekivanjima i već stvorenim mišljenjima o svakome od umjetnika, album je i stručno popraćen dobrim ocjenama.

Naš slušatelj, budući da je riječ o u nas malo poznatim glazbenicima, bit će u prednosti i moći će slušanju albuma prići potpuno rasterećen prateće pompe i medijske histerije, kojim je ovaj album popraćen u Brazilu.

Nastao kao posljedica Marisina gostovanja na Antunesovu albumu Paradeiro, koji je producirao Brown, taj opus znači susret vokalistice koja kompozitorski talent spaja s dobrom dozom poprilično osebujne ličnosti (Monte), bivšega pop-rock autora koji se, u novije vrijeme, kreće unutar potpuno autentična i neobična eksperimentalizma (Antunes) i mističnoga Salvadorca čija mnoga dosadašnja izdanja obiluju iznimno melodičnom glazbom (Brown). Rezultat? Čisti zanos i uživanje neopterećena slušatelja.

Neodoljiva jednostavnost

Od dvadesetak neplaniranih kompozicija, nastalih prilikom spomentog susreta u Salvadoru, troje glazbenika odabrao je i u dva tjedna snimio trinaest koje čine ovaj album. Ono što se slušatelju nameće odmah, na prvo slušanje, je zapažanje da je riječ o vrlo pristupačnoj i nezahtjevnoj glazbi. Dakle, ništa od spektakla koji se stvorio oko trija. Utoliko bolje, jer posrijedi su glazbenici koji se, očito, najbolje snalaze u jednostavnim kompozicijama, ponešto spartanski aranžiranim i gotovo u potpuno akustičnoj izvedbi.

Sve to plijeni zaraznom melodioznošću i neodoljivim kombinacijama vokala. Etnopop brazilskoga ugođaja napose oduševljava u skladbama u kojima se ističe Marisin glas, osobito u É voce, pop-baladi zanosne mirnoće, i delikatnoj Carnalismo. Neobično je da i ritmične, brže skladbe, poput prekrasno temperamentne Carnavália i vesele, lijepo složenih vokala, Já sei namorar, imaju mekano, nježno ozračje koje potpuno osvaja slušatelja.

Od ostalih kompozicija ističu se mistična Um a Um te lagana, meditativna i lijepe melodije, Lá de longe, dok nas Marisin glas melodioznošću zavodi u Velha infância, a zanosnom pop-interpretacijom u Pecado é Ihe deixar de molho.

Čak i u čudnoj, eksperimentalnoj, ali dojmljivoj Antunesovoj O Amor é feio, kao i u slabijim trenucima albuma — jednostavnim i pomalo naivnim Mary Cristo te, gotovo dječjoj, Anjo da guarda, glazba zrači neodoljivom atraktivnošću.

Ukratko, jednostavan i nepretenciozan album, idealna spoja glazbenih afiniteta, koji očarava ljepotom.

Velimir Cindrić