Vijenac 247

Kazalište

8. međunarodni kazališni festival mladih

Usvajanje vještina

Iznimna atmosfera na svim programima ovoljetnoga festivalskoga izdanja vjerojatno ima veze i s tim da to nije festival natjecateljskoga karaktera: upravo suprotno. Koncept MKFM-a zasnovan je na učenju novih kazališnih vještina

8. međunarodni kazališni festival mladih

Usvajanje vještina

Iznimna atmosfera na svim programima ovoljetnoga festivalskoga izdanja vjerojatno ima veze i s tim da to nije festival natjecateljskoga karaktera: upravo suprotno. Koncept MKFM-a zasnovan je na učenju novih kazališnih vještina

Techno Theatre Train, multimedijalni projekt ansambla 8. međunarodnoga kazališnog festivala mladih pod vodstvom Željka Vukmirice, na osebujan i simboličan način potkraj kolovoza zaključio je još jedno izdanje četrdesetodnevnoga MKFM-a. Tim lucidnim i duhovitim performansom pulski MKFM publici je poručio kako će klasične kazališne tekstove i vještine, kao i klasičnu književnost, i ubuduće istraživati iz posebnih, pomaknutih rakursa.

Svojevrstan koncertni hepening na pulskoj željezničkoj postaji u prvi je plan postavio glumčev glas kao osnovni instrument kazališnoga izražavanja, a vrhunski sklad glasa i dinamičke elektronske glazbe programiranih ritmova ostvarivao se posredovanjem Shakespeareovih, Tadijanovićevih, Ujevićevih i Harmsovih tekstova, kao i autorskim tekstovima polaznika netom završena MKFM-a.

Snažna simbolika

Završni projekt MKFM-a zapravo je vratio čitav festival na njegove korijene te je suptilnom šalom potvrdio temeljnu zamisao festivala MKFM. Temeljna zamisao MKFM-a, bez ikakve dvojbe, jest da se resemantizacijom potraži i ponudi savršen sklad u aristotelovskom načelu drame. Kolodvor, koji snažno simbolizira izbor mjesta radnje, techno, koji snažno simbolizira vrijeme radnje, i izbor klasičnih tekstova, koji simboliziraju jedinstvo izvora iz kojeg se radnja crpe poentirali su četrdesetodnevni program ljetnoga kazališnog festivala.

Iznimna atmosfera na svim programima ovoljetnoga festivalskoga izdanja vjerojatno ima veze i s tim da to nije festival natjecateljskoga karaktera: upravo suprotno. Koncept MKFM-a zasnovan je na učenju novih kazališnih vještina. Brojni polaznici trinaest kazališnih radionica, od kojih su neke vodili vrhunski svjetski stručnjaci, učili su o lutkarstvu, o klauneriji, o osnovama glume, o tekstu u akciji i taiko-bubnjevima, o buto-plesu. Na prezentacijama radionica, koje su za javnost bile pripremljene po završetku rada, publika je mogla vidjeti kako Boro Stjepanović osvještava smisao Antigonina monologa navevši glumicu da pokretom glumi čistačicu, a glasom Antigonu. Na prezentaciji radionice Tekst u akciji koju je vodila uvažena Cicely Berry nije bilo hrvatskih glumaca i glumica, koji imaju itekakve probleme s kočenjem glasa i tijela na pozornici, a taj su problem mogli svladati na ovoj petodnevnoj radionici.

Iznenađenja i promašaji

Poneke radionice, prema riječima sudionika, nisu bile najuspješnije, jer se pri formiranju učeničke grupe nije vodilo računa o različitim razinama predznanja polaznika. MKFM, izuzev radionica i autorskih projekata festivala Techno Train Theatre i Onostrani vjetar s oceana, ugostio je i tri izvrsne ženske predstave. Riječ je o Jeanne d’Arppo švicarske klaunese Gardi Hutter, predstavi Lover litavske glumice Birute Mar i Sagi o Gudridur Islanđanke Brynje Benediktsdottir. Birute Mar u Ljubavniku Marquerite Duras objedinila je rusku školu glume s dalekoistočnim tehnikama i time dala dubok i nezaobilazan smisao Ljubavniku, kojega smo često znali olako odbaciti etiketiravši ga trivijalnim djelom.

Genijalna Gardi Hutter, za koju kažu kako njezin rad poznaje svaki mali Švicarac, svojim je nastupom s pozornice Maloga rimskog kazališta u publici proizvela reakcije koje dugo nisam doživjela: potpuna uživljenost u predstavu, bez tračka zadrške. Takav kontakt s publikom danas možda doista može ostvariti samo miješanje vrhunske glumačke i klaunerske vještine. Te sreće nije bila predstava Kralj Edip, nastala u koprodukciji australskoga Frank Theatrea i MKFM-a, u režiji Jacqui Carroll. Redateljski promašenog koncepta i glumački veoma slaba, predstava je bila neugodno iznenađenje festivala, jer je ista redateljica prošle godine napravila veoma zanimljivo i intrigantno Krležino Kraljevo.

Dubravka Lampalov

Vijenac 247

247 - 4. rujna 2003. | Arhiva

Klikni za povratak