Vijenac 247

Glazba

Koncert: Arsen Dedić, Scena Amadeo, Atrij Prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Savršena dramatika

Pretposljednji dan kolovoza, koji je obilježio i kraj ljetnih vrućina, dupkom je napunio atrij Prirodoslovnoga muzeja. Posjetitelji željni vrijednih glazbenih zbivanja, nakon ljetne stanke, popunili su i sva stajaća mjesta. Sjedilo se i na pozornici, a mnogi su ostali pred vratima.

Koncert: Arsen Dedić, Scena Amadeo, Atrij Prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Savršena dramatika

Pretposljednji dan kolovoza, koji je obilježio i kraj ljetnih vrućina, dupkom je napunio atrij Prirodoslovnoga muzeja. Posjetitelji željni vrijednih glazbenih zbivanja, nakon ljetne stanke, popunili su i sva stajaća mjesta. Sjedilo se i na pozornici, a mnogi su ostali pred vratima.

Dakako da atraktivnosti nastupa Arsena Dedića nisu potrebni posebni povodi, datumi ili vremenske prilike. Stalni gost ljetne Scene Amadeo, 1. srpnja, otvorio je njezin ovogodišnji program predstavljanjem albuma Imena žena, a ovom prigodom izveo recital uz klavirsku pratnju Branka Bulića. Kako je Arsen Dedić autor koji i na svojim koncertima voli iznenaditi, imali smo prilike čuti izvedbu i program koji nismo očekivali.

Mnogi posjetitelji koji pomnije prate Dedićeve nastupe, od sama su početka vidjeli da je riječ o nečem posebnom. Za razliku od nastupa u ZKM-u, studenoga prošle godine, kao i nekih koji su slijedili, a čiji je ugođaj bio nešto tamnijih tonova i izrazito emocionalno obojen, ove večeri imali smo prilike vidjeti staroga Arsena, kakva smo, primjerice, na istoj sceni gledali prije dvije godine. Vrlo dobra raspoloženja, duhovite konferanse te predivno ironičan, sarkastičan i ciničan, Dedić je brzo osvojio publiku. Uz to, ovo je bilo i daleko najbolje Arsenovo vokalno izdanje u posljednje vrijeme. Umjesto gotovo recitativa, Arsenov je glas ove večeri zazvučao jednako osjećajno i melodično.

Protkano duhovitošću

I program je jednako oduševio. Odabrane skladbe i njihov pomno osmišljen slijed stvorili su savršenu dramatiku nastupa. Uz klasike — Sve što znaš o meni, Stara pjesma, Moderato cantabile, Bit ćeš uvjek moja i Tvoje nježne godine, Arsen je izveo i novije favorite, višeznačnu Život se troši kao kreda, šaljivu Posljednji tango u Đ evrskama, emotivne Dida moj i Nisam ti dospio reći, Moustakijevu Le Meteque i auto-ironičnu Završit ću kao Howard Hughes. Sve je bilo protkano duhovitom konferansom i čitanjem stihova, od kojih smo čak četiri naslova čuli prvi put. Posebno zabavni bili su stihovi Lu u ulozi Mate Hari, koje je Arsen izgovorio nakon pjesme s najnovijeg albuma, posvećene unučici.

Vedri ton koncerta, koji je Dedić na početku najavio kao »baladnu večer s jednim veselim trenutkom, da se malo zabavimo u društvu«, pojačan je triom zabavnih skladbi u središnjem dijelu nastupa — Bijela lađa plovi morem, šlagerom iz 1946. koju je Arsen izveo interpretativno i gestikularno duhovito, šaljivi predratni kabaretski couplet Nepomuk i Greta (originalno u izvedbi Ace Biničkog) i jednom ljubavnom pjesmom u kojoj se pjevanjem refrena pridružila i dobro raspoložena publika.

Po izvedbi Brelove Nemoj poći sad Arsen je odgovorio, s posvetom autoru, stihovima Dobro je što ideš. Ozbiljniji dio pripao je jedino posvetama Zvonimiru Golobu, njegovom posljednjom pjesmom koju je Dedić uglazbio, Lutka te Željku Sabolu Djevojkom za jedan dan.

Bilo je lijepo ponovno vidjeti dobro raspoložena Arsena u izdanju na koje smo navikli, često s osmijehom na licu — duhovitom, opuštenom, ali ujedno i serioznom nastupu s produhovljenim interpretacijama bez manire, ali s mnogo šarma.

Velimir Cindrić

Vijenac 247

247 - 4. rujna 2003. | Arhiva

Klikni za povratak