Savjeti genijalnog vođe

Savjeti genijalnog vođe

Jeffrey A. Krames, Jack Welch, Leksikon vodstva

Jack Welch na čelu General Electricsa proveo je dugih dvadeset godina te kompaniju preobratio od zastarjele tvrtke u modernu multinacionalnu instituciju prepoznatljivu po kvaliteti svojih proizvoda. Tijekom razdoblja svog iznimno uspješnog rukovođenja Welch je razradio više od 250 pojmova, koncepata, strategija i inicijativa koje je kao glavni direktor kompanije često upotrebljavao, a koji su zbog svoje specifičnosti ušli u literaturu suvremenog menedžementa.

Kako je u svojoj knjizi napisao Jeffrey A. Krames, novinar koji je pratio Welchov model vođenja kompanije, »on je osjećao da je tijek ideja iz ljudskog duha apsolutno neograničen«. Prema Kramesu, ključni aspekt Welchova nasljeđa leži u tome da je znao naslutiti situaciju prije drugih poslovnih vođa — on se suočavao sa zbiljom — i potom modelirati arhitekturu organizacije koja je omogućila preobrazbu kompanije.

Welchova najvažnija uloga je ta što je prepoznao važnost kolektivnoga duha zaposlenika. Iako je otpuštanjem 150 000 ljudi posijao strah i stekao status zloglasnoga vođe, radnicima koji su godinama ušutkavani dao je pravo glasa. Poznat je po inicijativi okretanja hijerarhije naglavce. Kad je vidio da menedžeri ne slušaju zaposlenike, pokrenuo je program koji će postati poznat pod imenom Razrada. U tom programu djelatnici dovode šefove u neugodan položaj govoreći im što ne valja u kompaniji, ujedno predlažući ideje i rješenja. Odluka da uvede upravo tu inicijativu začeta je u rujnu 1988, kad je ustanovio da ne postoji komunikacija između menedžmenta i zaposlenika. Welsh je uvođenjem tzv. foruma natjerao svoje izvršne direktore da slušaju ideje i primjedbe General Electricovih radnika i time podigao motivaciju, što je povećalo produktivnost i poboljšalo kvalitetu proizvoda. Pokazujući zaposlenicima da je kompanija iskreno zainteresirana čuti njihove ideje, Welch je počeo postavljati temelje povjerenja u General Electric. Razrada je zapravo, na neki način, dala vlast radnicima, jer su njihove ideje najčešće prevladavale. Njome su srušeni zidovi između menedžera i radnika, a to je u konačnici omogućilo kompaniji da postane brzo i konkurentno poduzeće.

Welsh je u literaturi poznat i kao istinski borac protiv birokracije. Govorio je da je birokracija neprijatelj produktivnosti. Svojim je direktorima, koji su poslije redom postajali vodeći ljudi brojnih američkih kompanija, govorio: »Borite se protiv birokracije, zgazite je!«, a kao glavne vrijednosti isticao je građenje pouzdanja, zanosa i neformalnosti jer upravo u neformalnu okruženju informacije brže kolaju.

Ono po čemu će Welch ostati zapamćen svakako je program nazvan Šest sigma. Tvrtka kojoj je bio na čelu taj je program preuzela od Motorole, ali je po opsjednutosti njime i sveobuhvatnoj primjeni upravo Šest sigma ono po čemu se prepoznaje General Electric. To je program utemeljen na statistici, a nastoji ostvariti gotovo savršene proizvode i procese. U njega je uključeno pet aktivnosti: definiranje, mjerenje, analiziranje, poboljšavanje i kontroliranje. Primarni cilj Šest sigma jest poboljšanje proizvoda i procesa koji povećavaju produktivnost, podižući razinu kvalitete, brzine i učinkovitosti operacija General Electrica. Otkada je 1995. godine uveden, program je uspostavio prag vrsnoće kojem će kompanija godinama težiti. Njime se zahtijeva poboljšanje procesa proizvodnje tako da tvrtke mogu stvarati proizvode i procese bez pogreške u 99,9997 posto slučajeva, što znači manje od četiri pogreške na milijun. Ustrajavanjem na programu Šest sigma postignuti su željeni rezultati, kvaliteta proizvoda General Electricsa podignuta je na znatno višu razinu, a ostvarene su uštede od više milijuna dolara godišnje. Welch priznaje da inicijativa za uvođenje programa nije došla od njega, nego upravo od zaposlenika, koji su ga uvjerili da proizvod jednostavno nije dobar i da ga treba poboljšati.

Kada je došao na čelo General Electrica, kompanija je imala tek 20 posto prihoda s tržišta izvan Sjedinjenih Država, a dvadeset godina poslije taj je udio porastao na 40 posto. Welsh je vrlo brzo uvidio važnost globalizacije, a na njoj je ustrajavao posebno posljednjih godina rukovođenja. Jedan od glavnih čimbenika koji je potaknuo impresivan rast kompanije na međunarodnom tržištu bila je spremnost tvrtke da uči od drugih i da prihvaća njihove najbolje postupke.

Osim nabrojenih i svim ostalim inicijativama i idejama Jack Welsh zacrtao je putove suvremenog menedžmenta, a samo hrabrima poslužit će kao uzor i praktičan primjer.

Aleksandra Brzić