Pravicum živeti

Pravicum živeti

Ivanuš Pergošić, Decretum 1574. Hrvatski kajkavski editio princeps. Za tisak priredio i priloge napisao Zvonimir Bartolić, Matica hrvatska, Čakovec, Zrinski, Čakovec, 2003.

Nakon mnogih želja, planova, započetih i prekinutih projekata, važna knjiga opet je među nama u izvornom liku. To je kajkavski editio princeps, prva hrvatskokajkavska tiskana knjiga, Decretum Ivanuša Pergošića, tiskana u Nedelišću 1574. Svečano je bila predstavljena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 19. travnja o. g. Knjigu — pretisak, kritičko izdanje teksta i priloge priredio je Zvonimir Bratolić, a knjigu potpisuju kao nakladnici — Matica hrvatska, ogranak iz Čakovca i Tiskarsko poduzeće Zrinski, također iz Čakovca.

Knjiga je veoma luksuzno opremljena, jednako s obzirom na izvorni tekst kao i transkripciju i ostale priloge, kao što i dolikuje takvim knjigama. Transkripciju cjelokupnoga teksta (i varijanata) priredio je dr. Zvonimir Bartolić. On je autor priloga: od uvodne rasprave o hrvatskoj tiskari u Nedelišću u doba Zrinskih i studije o Decretumu Ivanuša Pergošića. Nakon nje slijedi Tumač manje poznatih riječi, Tumač izraza i pojmova, Pergošićev razlikovni dijalektni rječnik, prema titulušima (poglavljima, upravo paragrafima). Knjigu zaključuje Bartolićeva pribilješka uz Pergošićevo djelo. Pridodana je na kraju opsežana literatura i sažeci na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku. Pridodane su i recenzije Stjepka Težaka i Jože Horvata. Na posljednjoj je stranici i bilješka o priređivaču, autoru Priloga, Zvonimiru Bartoliću, neumornu proučavatelju hrvatske kajkavske književnosti, kuturologu, osnivaču i obnovitelju Matice hrvatske u Čakovcu.

Pravnik, bilježnik, sudac

O Ivanušu (Ivanu) Pergošiću (Mikulanci, oko 1521? — Varaždin, 1592) malo se znalo prije pomnih arhivskih istraživanja Valentina Putanca i Zvonimira Bartolića. Obitelj Pergošić imala je kuriju u Mikulincima, u Moslavini. Ivanuš je bio rektor škole u Zagrebu prije nego što se nastanio u Varaždinu. Oko 1580. on je bilježnik grada Varaždina. Vodi brojne pravne poslove te je zbog svoje službe preveo Decretum, koji je — kad se ukazala prilika — tiskao u Nedelišću, posvetivši ga Jurju Zrinskomu, meceni velikoga pothvata. U Varaždinu je tiskao važnu knjigu Praefationes et epistolae Desiderii Erasmi Rotterdami in quatuor Evangelistas s još nekoliko priloga (1587); knjiga je veoma rijetka te je ne posjeduje ni jedna knjižnica u Hrvatskoj.

Ivanuš Pergošić bio je, dakle, pravnik, varaždinski gradski bilježnik i županijski sudac. Njegov Decretum prijevod je znamenita pravnog zbornika Tripartitum, koji je 1517. prvi put na latinskom jeziku objavio tiskom Ištvan Verböczy. Tripartitum je zbirka srednjovjekovnoga građanskog i javnog prava kakvo je vrijedilo u zemljama Krune sv. Stjepana, pa tako i u Slavoniji. Srednjovjekovna Slavonija ima mnogo šire granice nego današnja. Zagreb je bio glavni grad Slavonije. Tako je jedno važno i znamenito pravno djelo postala prva knjiga tiskana na hrvatskom kajkavskom jeziku.

Dok se u ostaloj Hrvatskoj tiskaju misali, brevijari, lekcionari i druge crkvene knjige, na glagoljici i latinici, ali i pjesnička djela — Marulić, Držić, Lucić, Hektorović — kajkavska dionica naše književnosti iz područja je praktičnosti — prava. Iako nekako na margini književnosti, uostalom kao i neka druga kasnije tiskana djela — Antuna Vramca, Miklouša Krajačevića ili Ivana Bilostinca (tako se on sam potpisao na zbirci svojih propovijedi!) i drugih — sve do sredine 19. stoljeća na kajkavskom prevladavaju knjige praktične naravi nad onima tiskanima za zabavu.

Kamen na kojem je sagrađena zgrada hrvatske kajkavske književnosti pravno je djelo. Često se čuo prigovor da je u toj knjizi sadržano feudalno pravo, a ipak bi trebalo znati: svako je pravo bolje od anarhije, posebice od anarhije gospodara. A nakon teške i tragične Seljačke bune pod vodstvom Matije Gubca (1573), upravo se zakonskim propisima željelo zaustaviti izrabljivanje obespravljenih.

Decretum se u pojedinim izdanjima naziva i Decretum tripartitum, Trodjelni Decretum. Prvi dio govori o plemstvu, stjecanju plemstva, o plemićkim pravima. U drugom se govori o zakonima u okviru hrvatsko-ugarske državne zajednice, o statutima i običajima, o pečatima, krivotvorinama i sudovanju. Treći je dio Decretuma posvećen posebnim pravima u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, i napose u Erdelju. Posebno se govori o pravima slobodnih kraljevskih gradova. Na kraju posebni je tituluš o Židovima: Koterim zakonom moraju Židovje protiv kerščenikom prisegati.

Tri redakcije

Prva rečenica iz posvete Velikom i zmožnom gospodinu Jurju Zrinskomu, sinu Nikole Zrinskoga, koji je 1574, kad se tiskala Pergošićeva knjiga, imao dvadeset godina, a već je bio mecena, i od njega se očekivala velika djela, glasi: »Ljudje su razlučeni od niemih stvari razumom i pametjum, da znaju v svojem žitku pravdenim opitanjem deržati dobar red, koji prepovida (zabranjuje) v vsakom poslu nepravicu, i zapovieda pravicum živeti.« Često se isticala odlika ove prve tiskane kajkavske knjige: tiskana je u tri redakcije — jedna je kajkavska koine, druga je bliska brojnim hrvatskim dijalektima (višedijalekatska), treća je štokavsko-čakavska. To znači da je knjiga bila namijenjena širem prostoru nego što je kajkavski.

Na kraju se pisac, Ivanuš Pergošić, obraća dobrohotnu čitatelju (Lectori bono) te piše da je knjigu pisao za one »koteri dijačkoga (to jest latinskoga) pisma (treba: jezika) ne razmeju što bi zavsima v poznanju svojih pravd ne bili nevmetelni pisati«; uostalom »koteri su dijaci, oni sami znaju dijački čtieti (čitati), niesu njim trebe slovenske knjige«. Slično kao i Marko Marulić u posveti svoje Judite, 1501.

Priređivač izdanja, Zvonimir Bartolić, u Prilozima (403-570) temeljito je raspravio mnoga pitanja koja su vezana uz kajkavsku editio princeps: od tiskare u Nedelišću i o hrvatskoj kajkavskoj književnosti, o Međimurju i gradu Nedelišću. Dragocjena je njegova studija o Decretumu, u kojoj raspravlja o djelu i njegovu autoru, a zatim o prevoditelju odnosno priređivaču hrvatskoga prijevoda, o sačuvanim primjercima, o redakcijama i posebice o prijeporima oko hrvatskoga kajkavskoga dijalekta koji su neki htjeli priključiti slovenskom jezičnom korpusu.

Budimpeštanski primjerak

Pregošićev Decretum bio je rano zanimljiv filolozima i povjesničarima književnosti i prava. Već podulja bilješka Stjepana Mlinarića iz 1837. na budimpeštanskom primjerku bila je putokaz prema prvim vijestima o autoru i o djelu. Potpuno je izdanje Pergošićeva Decretuma priredio za Srpsku kraljevsku akademiju, za njezin Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, u seriji Spomenici na srpskom jeziku Karel Kadlec, češki pravni povjesničar, proučavatelj slavenskih prava, 1909. Knjiga je izašla potporom zadužbine Nikole Krstića te je na knjizi njegova slika (a ne slika Karela Kadleca, u ovom izdanju na str. 434). To izdanje zbog Balkanskih ratova, a zatim i zbog Prvoga svjetskog rata bilo je veoma rijetko u Hrvatskoj.

O Pergošiću, o Decretumu i kajkavskom jeziku u tom djelu pisalo se do sada dosta: uz Karela Kadleca, još Mihajlo Lanović, Stjepan Ivšić, Radomir Aleksić, Zvonimir Junković, Olga Šojat. Sama je knjiga pokretala pitanja o naravi i pripadnosti hrvatskoga kajkavskoga dijalekta hrvatskim dijalektima, čakavskom i štokavskom. Sada kad je pristupačna i kao izvornik i sjajno kritičko izdanje, ona će — nadamo se — privući pozornost pravnika i filologa, jednako kao i književnih povjesničara.

Sretan joj ponovni plov iz Međimorja po cijeloj Hrvatskoj.

Josip Bratulić