Novi edinburški rekordi

Novi edinburški rekordi

Edinburgh Kazališni kolovoz zasigurno je najživlji bio u škotskoj prijestolnici gdje su se, kao i uvijek, paralelno odvijali festivali International i Fringe, koji su se na kraju pohvalili novim rekordima. Fringe je prvi put u povijesti prodao više od milijun ulaznica za ukupno 1541 produkciju prikazanu na festivalu u bezbrojnim izvedbama, a zarada je premašila deset miljuna funti. I Edinburgh International Festival srušio je rekord u zaradi koja je znatno veća od prošlogodišnje. Što se tiče produkcija, i ovaj je put pučki Fringe osvojio i srca kritike, na velikom međunarodnom festivalu podbacio je Steinov Galeb, produkcija od koje se najviše očekivalo, zapažena je predstava The Last Night of Mankind, argentinske grupe Il Periferico de Objetos, dok se Fringe prašio od ugodnih iznenađenja. Tamo su dominirale teme koje imaju veze sa zloglasnim 11. rujnom, a najveći broj nominiranih za nagradu Perrier za najboljeg komičara došao je iz Amerike. Pobjednik je Demetri Martin za predstavu If I... Kao i obično među više od dvjesto izvedbenih prostora u Edinburghu najviše se dobrih predstava gledalo u Traverseu, Assembly Rooms i Pleasanceu.

Multi-kulti Complicite

Tokio Simon McBurney, poznati redatelj i direktor Complicitea zadivljen je Japanom još od svoga prvog gostovanja na istoku 1998. Sad je McBurney prvi put realizirao koprodukciju s japanskim glumcima u tokijskom teatru Setagaya, temeljenu na zbirki priča Slon nestaje poznatoga japanskog pisca Harukija Murakamija, prevođenog i u nas. Tri priče iz zbirke poslužile su kao temelj produkcije koja spaja utjecaje kazališta istoka s europskom tradicijom, a predstava je oduševila Tokio i Osaku da bi zatim otišla na englesku turneju. Drama o izolaciji i gubitku provlači strukturom tri priče o samoći, dodaje im kazališnog naratora i ostvaruje izniman kazališni rezultat.

Samuraji, politika i TV

London S londonskim kazališnim životom uvijek isti problem: što odabrati od brojnih dobro ocijenjenih produkcija. Čak i ljeti, kad na drugim mjestima kazališni život zamire, London reda uspješnice. Među gostovanjima, osim već spomenutoga McBurneyja ističe se još jedno, engleskoga redatelja s japanskom produkcijom: Hamlet u režiji Johna Kenta doputovao je iz Tokija u kompletno muškoj podjeli. Japanski su utjecaji očiti i u samurajskom Koriolanu i kabuki-elementima u Na tri kralja, a politička događanja našla su svoj put i na sceni. Naime afera s Irakom i kriza kroz koju prolazi Tony Blair i njegova vlada rezultirali su s nekoliko produkcija koje se izravno odnose na sadašnje stanje, uglavnom nastalih po Shakespeareu. Za one site aktualne politike i njezina proboja na scenu uvijek ostaje zapažena produkcija Tri sestre u režiji Katie Mitchell u National Theatreu, koja nudi vrhunsku glumačku igru u drami uvijek aktualnog — na manje politički način — Čehova. Usput, Englezi se spremaju još na jedan način ući u kazališnu povijest: BBC 4 sedmoga će rujna iz Globea izravno prenositi dramsku predstavu, Rikarda II koju je u kompletno muškoj podjeli realizirao Mark Rylance. Prema tvrdnjama iz BBC-a to je prvi put u povijesti da se izravno prenosi neka dramska predstava.

Duel učitelja i učenika

Parma Talijansko kazališno ljeto proteklo je u znaku svojevrsna natjecanja između poznatog kazališnog učitelja i sve poznatijeg učenika. Antonija Latellu, mladoga talijanskog redatelja i Ronconijeva učenika, nije pokolebalo ni otkazivanje avignonskog festivala, na kojem se trebao predstaviti novom produkcijom Na tri kralja. Njegova uspješnica Querelle (koja sredinom rujna dolazi i na zagrebački Festival svjetskog kazališta) ostavila je odličan dojam na festivalu u Barceloni, a na velikom salzburškom festivalu premijerno je izvedena njegova Porcile Piera Paola Pasollinija. Biti pozvan na tri tako ugledna festivala u istom ljetu izniman je kazališni uspjeh. Zanimljivo je da je komedijom Na tri kralja (produkcija teatra Stabile dell’Umbria) Latella debitirao u tom žanru, a glumačku podjelu sastavio je isključivo od glumica. Njegov kazališni učitelj, Luica Ronconi, na festivalu u Parmi predstavio se dramom Johna Forda Šteta što je kurva, u dvije paralelne podjele od kojih je jedna — potpuno muška. Teško je govoriti o rivalstvu ili namjernom kontriranju, ali činjenica je da su se učitelj i učenik ovo ljeto bili na različitim stranama, jedan je radio tragediju s muškom podjelom, drugi komediju sa ženskom. Profitirao je talijanski teatar.

Jasen Boko