Miješani bomboni

Mnogi su članovi Hrvatsog jazz-kluba, pa i drugi ljubitelji jazza, pitali što se to u posljednje vrijeme na festivalima jazza zbiva, pročitavši najave i osvrte u tisku i slušajući informacije naših elektronskih medija o doista čudnim programskim koncepcijama nekih nedavno održanih festivala.

O problemu sam uporabe naziva jazz-festival gdje mu nije mjesto već pisao pa ne bih više o tome, no neko se vrijeme već doista suočavamo s jednom drugom festivalskom, ovaj put programskom dubiozom. Na angažiranju raznih izvođača brazilske, kubanske i afričke zabavne glazbe i folklora, i to ne samo na domaćim festivalima jazza, već smo gotovo navikli. Tu je pojavu voditelj emizije Vrijeme je za jazz zagrebačke televizije pokušao nedavno dosta nemušto i neargumentirano objasniti, pa i braniti.

Devalvacija jazza

Sada u jednom od prošlih brojeva uglednoga njemačkog jazz-mjesečnika »Jazz Podium« čitamo programsku najavu međunarodnoga festivala jazza na kojem sudjeluje »Sevdah iz Mostara«, nadalje, u programu je nekad relevantna i profilirana jazz-festivala u švicarskom Montreuxu s programom sevdalinki nastupio naš istaknuti šansonjer Ibrica Jusić, naša ugledna šansonjerka (istovremeno i vrlo dobra jazz-pjevačica!) Jasna Bilušić u osječkom je jazz-klubu nedavno nastupila pjevajući Edith Piaf, što je stilski dijelom ponovila (uz nešto jazza) i na jednom od brojnih ovogodišnjih jazz-festivala na Jadranu, na Transistria etno-jazz festivalu u Puli uz niz je nedžezističkih folklornih grupa nastupila i istaknuta interpretkinja romske glazbe Esma Redjepova, a i na jednom je od prošlih jazz-manifestacija u organizaciji HDS-a svirala talijanska grupa glava ukrašenih kravljim maskama, što smo u sklopu spomenute emisije o jazzu zagrebačke televizije također vidjeli.

Takvih i sličnih primjera bilježimo sve više, te su tako brojna pitanja naših ljubitelja jazza sasvim opravdana. Nameće se stoga pitanje tko i zašto to netko radi dezinformirajući ponajviše mlađu, o jazzu ne baš uvijek dobro upućenu publiku. Moglo bi se tu govoriti čak i o određenoj devalvaciji jazza kao glazbenoga segmenta, koji je nakon niza godine borbe za dignitet, Tokijskom deklaracijom i pravilnikom EBU-a svrstan u istu kategoriju s klasičnom glazbom, kamo i pripada.

Lažni nazivi

Za te su pojave s jedne strane iz neznanja ili namjerno krivi svakako organizatori, koji neke glazbene sfere trpaju u isti koš s jazzom ili obratno, stvarajući tako uz dezinformaciju i festivale miješanih bombona. Ako im je to pak namjera, stvar će najpoštenije riješiti izbacivanjem riječi jazz iz imena svojih glazbenih manifestacija, ali će onda eventualnu nazočnost jazza morati pravdati negdje drugdje. A to je upravo u svom javljanju za zagrebačku televiziju pokušao napraviti mladac, očito nasljednik Claudea Nobsa, pokretača i dugogodišnjeg direktora jazz-festivala u Montreuxu, opravdavajući spomenuti koncert sevdalinki.

A što na sve to kažu naši istaknuti šansonjeri, interpreti sevdaha i folklora, kojima nitko ne spori visoku razinu i domete u njihovim glazbenim područjima? Oni će takve ponude, za koje su i plaćeni, iz svojih pobuda svakako prihvatiti, ne shvaćajući možda ipak da im nije mjesto na festivalima jazza. Svemu tome valja pridodati i nedavno komešanje u sferi bluesa, budući da su u nekoliko proteklih mjeseci u Varaždinu, Novigradu i Dubrovniku održani blues-festivali. Prema izjavi mog dobrog znanca i promotora jazza u dubrovačkim Lazaretima, od bluesa nije bilo ni b, gotovo isto mogu osobno potvrditi za jednovečernji blues-festival u Varaždinu, a za blues-događanja u Novigradu neka mi bude dopušteno citirati uglednog zagrebačkog rock-kritičara koji je izvedenu glazbu opravdano nazvao »rockerskim čitanjem bluesa«.