Intimnost profinjene ideje

Intimnost profinjene ideje

Tu je negdje i locirana ova večernja izložba — tvrdi kustosica — a u uređenoj sobi uspijeva stanje iluzije jer mi živimo u stanju mijenjanja protoka. Njegova soba izmiče definiciji jer ne može biti spakirana u kutiju, a ne može biti ni stavljena na zid. Također ona konstatira da soba i jest i nije slika, da jest i nije instalacija

U novigradskoj Galeriji Rigo otvorena je izložba mladog umjetnika Anselma Tumpića. Tumpić nas u ovom prostoru uvodi u osebujni intimni svijet interijera. Prostoru Galerije Rigo dao je dimenziju dnevnog boravka, a sve je vizualno oplemenio komarcima »ugraviranim« u zidove, stolove sa stolnjakom i mravima, stolcima s pripadajućim jastučićima s pernatim životinjama.

U sobi je smještena i daska za glačanje s otiskom krava i zapečenog mesa, polica sa šalicama sa životinjskim likovima iz dječjih crtića: Tweetty, Mickey Mouse, Minnie Mouse i drugi likovi.

Atmosfera intimnosti sobe ne bi bila potpuna bez zelenkastog zastora dekorirana snježnim pahuljicama koje padaju na prolazeće automobile. Tumpićeve su intervencije humane, razigrane, a opet studiozno ukomponirane u prostor. Umjetnost prikazuje razne segmente života i njegova prestanka, a Tumpić kao da nehotice asocira na mjesto zajedničkog (obiteljskog ili prijateljskog) okupljanja.

Dizajnirani prostor i prostorna instalacija

U ime galerije povjesničarka umjetnosti Jerica Ziherl predstavila je Anselma Tumpića i njegovu sobu. Uvodno je navela da se često voli koristiti citatima Ješe Denegrija, koji je još devedesetih godina prošlog stoljeća rekao da je suvremena umjetnička scena kao beskrajna galaksija. Danas je vrlo teško, nastavlja Jerica Ziherl, zapravo nemoguće uspostaviti neku preciznu jezičnu tipologiju i topografiju globalne umjetnosti. Ono što analitičari decentnih umjetničkih zbivanja uočavaju zajednički su simptomi recentne umjetničke prakse i produkcije, a neki od tih simptoma reafirmacija su koncepata i pojava objekata s izrazito mentalnim svojstvima.

Tu je negdje i locirana ova večernja izložba — tvrdi kustosica — a u uređenoj sobi uspijeva stanje iluzije jer mi živimo u stanju mijenjanja protoka. Njegova soba izmiče definiciji jer ne može biti spakirana u kutiju a ne može biti ni stavljena na zid. Također ona konstatira da soba i jest i nije slika, da jest i nije instalacija.

Pozivajući se na Denegrija naglašava da je Tumpićeva soba jedna od onih umjetničkih praksi koja jezikom umjetnosti govori o svakodnevnom, ali i o banalnom. On pravi scenografiju tako funkcionalnih predmeta, dakle životinja, jer ih posredovanjem medija printa pretvara u estetske forme. Iz umjetnikove perspektive imamo mješavinu stvarnoga života i mašte — kaže ona — a iz naše perspektive izložbu koja predstavlja odraz bogatog svijeta umjetničke produkcije današnjice. U ovom primjeru teror komaraca i mrava postaje dekoracija i dizajn, što znači da imamo dizajnirani prostor i prostornu instalaciju. Stapajući stvarnost i fantaziju, dislokaciju i virtualnu prelokaciju Anselmo Tumpić ističe različitost između osobnog iskustva, povijesno i medijski konstruiranih prikaza.

Završivši studije grafičkog dizajna u Puli upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Bergamu. Potom je nastavio studij u Veneciji, gdje je diplomirao na katedri za slikarstvo. Potom je radio za Fabricu, centar za komunikaciju grupe Benetton, a izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama. Glavna i odgovorna urednica izložbe i kataloga je Jerica Ziherl, dok je izložbu i katalog koncipirao Anselmo Tumpić.

Ante Kovač