Vijenac 247

Glazba

CD klasika: Gustav Mahler, Symphonie no. 2, Tweedle symfonia, Orkestar kazališta La Monnaie, dir. Kazushi Ono, Warner Classics

Bez pretjerane egzaltacije

Premda vrlo osjetljiv na detalje, Kazushi Ono ne gubi ni na trenutak iz vida cjelovit luk te velebne simfonijske freske, ostvarujući u njezinih pet karakterističnih stavaka potpunu uravnoteženost forme

CD klasika: Hrvatski barokni ansambl, Cecchini & Co.

Riznica ranog baroka

Briga za glazbenu baštinu, posebice hrvatsku, u naših je službenih i državnim novcem izdašno sponzoriranih izdavača nosača zvuka posljednjih godina svedena na minimum. U tom za hrvatsku glazbu i glazbenu kulturu vrlo nezdravu prostoru pojavljuju se tu i tamo izdanja privatnih (ili poluprivatnih) malih izdavača, među kojima je već desetak godina aktivna Udruga Prosoli — Sveta glazba.

Njezino prošlogodišnje izdanje kompaktne ploče naslovljene Cecchini & Co popunilo je veliku prazninu u našem novijem glazbenom izdavaštvu. Riječ je, naime, o nosaču zvuka sa skladbama Tomasa Cecchinija, Gabriela Uspera, Giovannija Paola Cime, Giovannija Battiste Fontane, Girolama Frescobaldija, Darija Castella i Marca Uccellinija, a u izvedbi članova Hrvatskoga baroknog ansambla, violinistice Laure Vadjon te orguljaša i čembalista Marija Penzara.

Maestro di Cappella

Taj CD svjedoči u prvom redu o djelovanju jednog od naših ponajboljih komornih ansambala, specijaliziranog za baroknu glazbu. Uz to on otkriva djela koja pripadaju riznici ranobarokne instrumentalne glazbe, čiji je veliki procvat, vezan uz razvoj violinističkog virtuoziteta, posebice u Veneciji, od kraja 16. stoljeća bitno obilježio razvoj europske glazbe. Budući da je riječ o istom mediteranskom kulturnom prostoru koji je obuhvaćao i istočnu i zapadnu obalu Jadrana, nije čudno da su onodobni glazbenici dalmatinskog i talijanskog priobalnog pojasa cirkulirali u istom krugu.

Tako je, primjerice, Veronežanin Tomaso Cecchini (njegovih osam sonata zauzima gotovo polovicu sadržaja spomenute kompaktne ploča), nakon kraćeg zadržavanja u Splitu, sav svoj skladateljski vijek proveo kao maestro di cappella stolne crkve u Hvaru, pa je, premda rođenjem Talijan, umjetničkim djelovanjem na istočnoj obali Jadrana postao dijelom hrvatske glazbene povijesti. Osim Cecchinija i Gabriela Uspera, sva druga skladateljska imena zastupljena na CD-u pripadaju važnim autorima talijanske glazbe od kraja 16. do druge polovice 17. stoljeća. Među njima ipak posebno valja upozoriti na genijalnoga Girolama Frescobaldija, predstavljenoga sa Canzona seconda, detta la Bernardina (u izvedbi koje, uz Lauru Vadjon i Maria Penzara, sudjeluje i violinist Miljenko Puljić), i najmlađeg među navedenim skladateljima te njegovu bogato ornamentiranu četrnaestu Sonatu detta la Luciminia contenta, op. 4. br. 2.

Violinistica Laura Vadjon, koja se, čini se, definitivno odlučila za izvođenje baroknog repertoara, i na ovom CD-u potvrđuje svoj već izgrađeni način autentične interpretacije, svoj fini osjećaj za agogičko i dinamičko nijansiranje u skladu sa stilom onodobne izvođačke prakse. To znači da je Laura Vadjon u svom pristupu rukovođena i iskustvom što ga je stekla usavršavanjem i umjetničkom suradnjom sa danas priznatim autoritetima na tom području (Mimi Mitchell, Christopher Stembridge, Catherine Macintosh i dr.), a to je u nas čini jednom od rijetkih kvalificiranih interpretkinja barokne glazbe. Isto vrijedi i za odličnog orguljaša i čembalista Marija Penzara, koji, zajedno s Laurom Vadjon tvori čvrstu jezgru Hrvatskoga baroknog ansambla.

Kvaliteta bez uputa

U korist autentičnih interpretacija tih umjetnika na spomenutoj kompaktnoj ploči ide i vrlo dobra kvaliteta tonskih zapisa, koje su potpisali Milan Macanović (tonmajstor), Eno Altić (editing i mastering), te glazbeni producenti Saša Britvić i Petko K. Mlinac. Tonski materijal snimljen je u listopadu prošle godine u Crkvi sv. Nikole Tavelića u Zagrebu.

S dobrim dojmom što ga ostavlja ovaj CD jedino nije u skladu grafičko oblikovanje popratne knjižice, čiji dizajn, najvjerojatnije iz financijskih razloga, podosta zaostaje za glazbenom i tehničkom kvalitetom ploče. S iznimkom vrlo dobra, kratka i informativna teksta Ennija Stipčevića (s prijevodima na engleski i talijanski), knjižica, ni izborom boja, ni kvalitetom fotografija, ne zadovoljava uobičajene standarde. A da se i ne govori o propustu preciznog obilježavanja brojeva u redoslijedu skladbi! Niti u knjižici, ni na poleđini CD-a brojevi nisu navedeni, pa slušatelj točnu informaciju o tome, ali i o trajanju cjelovitoga tonskog zapisa (48’08’’), dobiva tek na svom CD-playeru. Samoj kvaliteti izvedbe i tonskog zapisa to ipak ne šteti, pa ovu kompaktnu ploču možemo preporučiti svakom ljubitelju barokne glazbe.

Bosiljka Perić Kempf

Vijenac 247

247 - 4. rujna 2003. | Arhiva

Klikni za povratak