Babine izvedenice

Neke bake protive se da ih unuci zovu baba, bojeći se nezgodnih (bapskih) konotacija. Strah povećavaju i dvije zaista strašne babe: babaroga, izmišljeno biće za zastrašivanje nekadašnje neposlušne djece, i baba jaga, slavenizam slična značenja

Moja najranija sjećanja vode me do (tada mi se činilo) prastarih ljudi — djeda i bake. Ni sama ne znam zašto bračku baku nisam zvala ni nona, ni nana, ni baba, nego tako kontinentalno omama, a slavonsku (k tome i Austrijanku) ni oma, ni omica, ni grosa, nego jednostavno baka. Slična nepredvidljiva distribucija pogodila je i moje djedove. Onaj brački bio je — valjda da se omama ne osjeća kao strano tijelo — otata, a onaj slavonski dida.

I regionalno i obiteljski, imena za te pretke brojna su i različita. No svima im je zajednička veza s djecom i dječjim govorom. Zanimljivo je kako baba spaja najranije razdoblje ljudskoga života s najstarijim. Redupliciranje istih slogova u dječjem je jeziku zakon: mama, tata, dede, nono, nana, baba. Baba je u nekim krajevima uobičajeno, neuvredljivo ime za baku, premda se riječ odnosi i na staru ženu općenito, na djedovu ženu, ali i na svaku žensku osobu kojoj se pripisuje dug jezik, ogovaranje i, gledano muškim očima, zanovijetanje mužu.

Mali ženski razgovori

Dakako, babe mogu biti i muškarci određenih svojstava (kukavice i/ili brbljavci ili kad se s vremenom počne sve više gubiti spolna razlika pa se i oni, kao i žene, zbabe ili pobabe). Simpatije i određeno divljenje može izmamiti babac, vitalna, dobro držeća starija žena koja će rado otići i u babinjak, što god on značio, a znači: žensko društvo, »ženske« razgovore, dok se u Zagrebu na nekadašnjem savskom kupalištu tako zvala odvojena »najlon plaža« — mjesto gdje su se bapci sunčali, djelomično ili potpuno goli.

Baba (taj hipokoristik za staru ženu, dadilju, ali i dojkinju, potvrđen u 16. st.) i dijete drže se skupa kao prst i nokat, i to ne (samo) zbog baka-servisa, nekoć popularnijega nego danas. (Ni bake nisu što su nekad bile; danas čine dobar dio radnoga stanovništva, pa se taj oblik pomoći roditeljima, osobito u gradovima, od sve ranije dječje dobi usmjeruje prema jaslicama i vrtićima.) Nekoć je za solidno izveden porođaj dostajala iskusna babica (primalja). Nakon porođaja nastupalo je babinje, vrijeme »izležavanja« mlade majke da joj se organizam vrati u stanje kakvo je bilo prije trudnoće.

Taj »luksuz« (ili gnjavažu, kako se uzme) od 6 tjedana prevlačenja po krevetu, uz primanje posjeta rođaka i prijatelja te darova za novorođenče, može si priuštiti eventualno prvorotkinja, i to ako je ne uhvati babinja groznica (inficiranje rane na spolnim organima). Žena s više djece teško. Takva babinjača dovodi svoje tijelo u prvotno stanje cjelodnevnom kućanskom radnom terapijom (uz pojačane mjere psihoterapije sa starijim djetetom). U vrijeme spolnih tabua, za trudnu ženu govorilo se da je zbabna (tako dugo dok se ne zbavi, tj. dok ne rodi).

U narodnom govoru babo ili babajko znači pak otac, tata, dakle i on se izvlači iz reduplicirane dječje riječi baba (usp. alb. babá, tal. babbo), što postaje kad dobije baby (engl. djetešce, dojenče); tur. baba (perz. bHbH — otac, djed) titula je ili epitet uz vlastito ime za poštena, bogobojazna čovjeka (Ali-baba i 40 hajduka).

Ne zovite me baba

Neke bake protive se da ih unuci zovu baba, bojeći se nezgodnih (bapskih) konotacija, sve do vještičjih (lit. bóba — stara udana žena, lat. băba — stara žena, vještica). Strah povećavaju i dvije zaista strašne babe: babaroga, izmišljeno biće za zastrašivanje nekadašnje neposlušne djece, i baba jaga, slavenizam slična značenja (drugi dio izvodi se iz ie. oigH, njem. Ekel — gnušanje, gađenje, gnusoba) — dovoljna upozorenja u kojem smjeru može otploviti novi ženin status. Draža im je neutralna baka, što je mlađi hipokoristik (18. st.) za djedovu ženu izveden sufiksom -ka (kao i majka), koji se može još više i umanjiti i umiliti — bakica. Augmentativi pak dobro dolaze u svađalačkom čašćenju — babetina, babuskara — ali i kao prepoznatljive karakterne crte.

Izgled smežuranosti (što se često povezuje s licem stare žene), ružnoće i nezgrapnosti odigrao je važnu ulogu i u omaziologiji, pa se vrsta sitne nevrijedne morske ribe i morskoga raka zove baba i babac, a tepajući oblik babuška i babica rezerviran je za riječnu ribu (potonji i za ženski dio kopče, haftla — babica i djed). Za vrlo velik plod oraha tanke ljuske danas rijetko tko zna da se zove babac. Bolje prolazi debela babura, ta krupna paprika, a baburast označuje da je nešto ružno oblo (npr. nos k’o babura). Babaje, pak, sorta tvrdih i sočnih trešanja — (h)ruštevi, rskavice — kao ime pale su u zaborav. No nije babić, vrsta crnoga grožda i vina. Kaže se da žena drži tri ćoška kuće, no babice drže sva četiri. To su oni drveni stupići koji drže nad zemljom cijelu drvenu kuću. Valjda po hudoj babljoj ćudi, strana svijeta odakle najčešće stiže nevrijeme (u nas sjeverozapad) prozvana je babin kut, a da nešto bablje može biti i ugodno, dokazuje bablje ljeto, razdoblje lijepa i topla sunčana vremena na pragu jeseni.

Mamice u godinama

Odlutavši od »prave« bake, ipak nisam zaboravila ni omamu, omu, omicu (od njem. dječje riječi Oma za baku). I omama i otata izvedeni su uz pomoć mađ. ó — star, dakle stara mama i stari tata (plete mi se i slov. stari oče). Na Krku se za baku rabi izraz koji bi prije asocirao na mladu majku — mamica.

I kad ste se već pobojali da ću upasti u pasatističko veličanje svoje omice, ugledah jedno mlado, jedro, živahno, jogunasto biće bistra oka i laka skoka na izložbi konja u Kloštar-Ivaniću — omicu. Tako mlada pa već omica? Da, omica je čim ugleda svijet. Omica, ohmica, o(h)makinja, ohme, ohmče, ohmičić, ohmad — imena su koja se odnose na ždrijebe. Ohmica ili omica jednogodišnja je ždrebica koja još nije imala potomka. Ime joj je u vezi s mađ. vemh — ždrijebe, a Jagić ga uspoređuje s lit. ašva — kobila. Neki misle da je imenu kumovao i tur. ahmak, hakmak, hakman — glup, budalast, budala (od ar. ahmaq u istom značenju), što mu dobro pristaje, jer se o(h)mica ohmiće ili ominja, tj. okreće ne pazeći ni na što. Odlika mladosti (životinjske i ljudske)! Na stočnoj izložbi upoznala sam jednu prekrasnu omicu i jednu novu riječ. I ona je, kao i riječ baba i njezine izvedenice, zaokružila ciklus od rađanja i mladosti do starosti, prateći jednu njegovu fazu.