Živjela kraljica!

Živjela kraljica!

Osim što je njezina prva realizacija preko Atlantika, Centar umjetnosti u Cincinnatiju jest i prva američka institucija vrhunskoga ranga koju je realizirala neka žena. Kao i Zaha Hadid sama, rođena i odrasla u kozmopolitskoj atmosferi, i njezino najnovije ostvarenje povezuje tradicionalne kozmopolitske vrijednosti s fenomenom globalizacije

Svaki osviješteni potrošač suvremene kulture koji imalo drži do sebe, a ovoga se ljeta zatekne u austrijskoj prijestolnici, ne smije propustiti izložbu u bečkom Muzeju primijenjenih umjetnosti (MAK), koja do sredine kolovoza pod naslovom Zaha Hadid, Arhitektura prezentira rad jedne od vodećih i najavangardnijih predstavnica svjetske arhitektonske scene. U fokusu do sada najopsežnijega presjeka stvaralaštva britanske arhitektice, inače rođene Iračanke (Bagdad 1950), postavljena je spektakularna instalacija Ledena oluja, izvedena ekskluzivno za izložbu u MAK-u. Prostorni eksperiment tlocrtne površine od tristo četvornih metara, visok sedam metara i težak osam tona, omogućuje posjetiteljima neposredno iskustvo arhitektičina radikalna formalnog i prostornog vokabulara.

Oprostoreni Hadidin manifest nove stambene arhitekture, realiziran zahvaljujući mogućnostima digitalnog dizajna i produkcije, sastavljen je od više dijelova. Serije ranije oblikovanih mobilijara i instalacija: Glacier, Moraine, Stalactite, Stalagmite, Ice-Berg, Z-Play, Ice-Flow i Domestic Wave (koju pamtim s izložbe Latentne utopije postavljene potkraj prošle/početkom ove godine u Grazu), dopunjene dvjema novim tvrdim sofama, integrirane su u dinamični kontinuirani prostorni kolaž, koji indicira novu vrstu latentnoga polu-apstraktnog nastanjivog okoliša. Ritam nabora, niša, prekida i istaka slijedi samosvojnu formalnu logiku iz čije se dinamike izvlači serija polu-funkcionalnih elemenata što nagovješćuju sofe, ležaje, deskove, stolove itd.

Izgubljeni fragmenti

Uporabljeni vokabular ističe složenu zakrivljenost, neprekinutost i glatke prijelaze između različitih inače disparatnih elemenata, što je postignuto tehnikom morphinga. Neobičnom operacijom komadi već postojećega mobilijara implantirani su u fluidnu masu ansambla te postaju integriranim organima cjelovitog organizma. Unatoč tome što se ne mogu inkorporirati u cjelinu, elementi Z-Play morfološki su srodni ostalima i pojavljuju se kao izgubljeni fragmenti razmješteni inscenacijom bez posebnoga reda.

Instalacija vabi posjetitelje da okupiraju strukturu što ih navodi na otkrivanje vlastitih pristupa, stavova i stila života putem nove estetike koja je u ostalom dijelu postava detaljno elaborirana množinom modela, slika, renderinga, animacija te fotografija projekata i arhitektonskih ostvarenja, što daju točan uvid u arhitektičin kreativni postupak.

Važan su dio prezentacije slike srednjeg i velikog formata, po kojima je Zaha Hadid postala poznata početkom osamdesetih, a od kojih su neke prvi put prezentirane u javnosti. Njihov kronološki slijed jasno ilustriran morfološki razvoj u arhitektičinim projektima, od ranijih u dekonstruktivističkoj poetici do recentnijih što manifestiraju prepoznatljivi dinamizam oblika i boja. Major paintings nisu međutim doslovne reprezentacije arhitekture, nego naznačuju, ekspresijom prostora, boja, svjetla i sjene uz pomoć multiperspektivnih projekcija, specifični karakter pojedinoga projekta.

Svrha je izložbe učiniti posjetiteljima razumljivim različite faze autoričina rada, od inicijalne apstraktne ideje do izvedbenih nacrta i njihove tehnološke razrade, kroz što zrači njezin stvaralački kredo izražen riječima: »Najvažnija je stvar pokret, protjecanje stvari, ne-euklidovska geometrija u kojoj se ništa ne ponavlja: novi prostorni red.«

Iscrpnije su dokumentirani recentni projekti, što su već izgrađeni ili su u fazi realizacije: znanstveni centar u njemačkom Wolfsburgu, kompleks utopijske pojavnosti zasnovane na začudnoj volumetrijskoj logici; upravna zgrada nove tvornice BMW u Leipzigu, visokofleksibilno živčano središte iz kojeg se vuku sve niti složenoga proizvodnog procesa; skijaška skakaonica Bergisel u Innsbrucku (2002), elegantna kompozicija što donosi tipološku inovaciju spoja specifičnoga sportskog borilišta te javnih sadžaja platforme-vidikovca i kafea; te Centar suvremenih umjetnosti (CAC) u Cincinnatiju, koji je otvoren za javnost potkraj svibnja.

Sudbinski jack-pot

Nije slučajno što se inauguracija prve američke i do sada najveće Hadidine realizacije Zahe Hadid poklopila s retrospekcijom u MAK-u u svojevrsnoj kulminaciji njezine dosadašnje karijere. Sama autorica ističe CAC, za koji je narudžbu dobila prije pet godina u konkurenciji 97 svjetskih arhitekata, uključujući i planetarne zvijezde Daniela Libeskinda, Bernarda Tschumija, Toya Ita i Wolfa Prixa, kao vlastiti jack-pot koji je sudbinski izmijenio tijek njezine karijere. Naime, sve do Cincinnatija Zaha Hadid svoj je bogomdani talent, kojim je prvi put, u dobi od trideset i dvije godine, zabljesnula legendarnim pobjedničkim radom horizontalnog nebodera na natječaju za hongonški klub Peak, uglavnom trošila na spektakularne slike i crteže, idiosinkratička prvoplasirana rješenja na čuvenim ali nerealiziranim natječajima, interijerske i izložbene minijature što su pomicale granice discipline, uz tek nekoliko antologijskih, ali manjih izgrađenih ostvarenja.

Dok su se njezini muški kolege iz redova svjetske avangardne elite već dobrano gostili najslasnijim komadima s bogate međunarodne arhitektonske trpeze — ikoničkim zdanjima muzeja, teatara, nebodera i drugih arhitektonskih landmarka, njoj su ostajale mrvice u obliku interijera restorana, inscenacija za koncerte Pet Shop Boysa, dizajniranog mobilijara i vatrogasne postaje u sklopu Vitrina kompleksa. To je posljedica više razloga: od ekonomskih i političkih do nesposobnosti vjerovanja u fantastično onih koji su donosili odluke. Jedan je od glavnih hendikepa Zahe Hadid, po njezinu vjerovanju, činjenica što je žena, veoma darovita i samosvjesna i još k tome rođena Iračanka, u svijetu i profesiji kojom vladaju muškarci. Njezin imidž dive samo je otežavao situaciju.

Dno je dotaknula sredinom devedesetih, kada je dvaput pobijedila na natječaju za Operu u Cardiffu, da bi nakon žučne debate, u kojoj su konzervativni pripuzi princa Charlesa na pasja kola napali njezin dizajn kao vrstu apsurdne arhitektonske arogancije, Britanska milenijska komisija odlučila umjesto opere financirati novi ragbi stadion. Afera s propalim projektom koštala ju je novih narudžbi jer su, po njezinu mišljenju, ljudi brzo zaboravili prave razloge debakla vjerujući kako ipak nešto nije u redu s arhitekticom, ali joj je istovremeno priskrbila nove poklonike i uzdigla njezinu slavu do stratosfere. Zaha Hadid bila je uvjerena da će etiketu papirnatog arhitekta, koja joj je visjela nad glavom dok je bila slavna uglavnom zbog toga što je slavna, kako ju je nedavno opisao »Newsweek«, ipak skinuti sa svoga imena.

Zaslužena lavina narudžbi

Sa Cincinnatijem konačno je dočekala da se njezine radikalne ideje oprostore i u velikom mjerilu. Godinu nakon dobivanja projekta za CAC osvojila je natječaj za Centar umjetnosti u Rimu, što je pokrenulo lavinu novih narudžbi za velikoformatna zdanja, razasuta na četiri kontinenta, čija se otvaranja očekuju u neposrednoj budućnosti: osim umjetničkog centra u Rimu još jedan u Oklahomi, trajektni terminal u Italiji, muzej znanosti i tvornica BMW u Njemačkoj, muzej i knjižnica u Francuskoj, most u Abu Dabiju i masterplan za Singapur.

Osim kreiranja nove prostorne geometrije, sukladno s njezinom retoričkom maksimom: »Postoji 360 stupnjeva, pa zašto ustrajati na jednom?«, u svojim renderinzima Zaha Hadid oduvijek je izražavala impresiju pokreta kao metaforu kompleksnosti suvremenoga društva u neprestanoj promjeni. CAC tu impresiju prevodi u materijaliziranu formu. Iznimnom prostornom imaginacijom arhitektica nastoji anticipirati posljedice razvoja i promjene osjetilne percepcije, koje se još ocjenjuju kao daleke mogućnosti. Ona u svojim ostvarenjima teži kreirati simultanost, karakterističnu za virtualnu zbilju, u fizičkom trodimenzionalnom prostoru grada, kada u projektu za Cardiff ulicu uvlači u kazalište, a u ideji za novi londonski most prijelazu preko rijeke daje karakter nastanjiva terena.

Nova prostorna iskustva

U slučaju Centra umjetnosti parter ulice ne samo da se produljuje u interijer kuće, nedvosmisleno upućujući na otvorenost javnoga sadržaja, nego se pregiba i uzvisuje u stražnji zid građevine nudeći nova prostorna iskustva. Složeno oblikovanje vanjštine, obilježeno ravnotežom kultivirana uklapanja i dinamično modulirana oplošja od stakla, čelika i betona, sakriva spektakularnu ponutricu kojom dominira, kroz svih šest etaža, element čelične konstrukcije, nosača stuba.

Osim što je njezina prva realizacija preko Atlantika, Centar umjetnosti u Cincinnatiju jest i prva američka institucija vrhunskoga ranga koju je realizirala neka žena. Kao i Zaha Hadid sama, rođena i odrasla u kozmopolitskoj atmosferi multietničke snošljivosti nekadašnjega Bagdada te obrazovana na Zapadu, i njezino najnovije ostvarenje povezuje tradicionalne kozmopolitske vrijednosti s fenomenom globalizacije. Nakon Cincinnatija Zaha Hadid definitivno je spremna pokoriti muški svijet arhitekture.

Vinko Penezić