Šumor vječnosti

Dragutin Tadijanović, Pjesni dubrovačke, Matica hrvatska Dubrovnik, 2003.

Neki događaji ostave neizbrisive tragove u našim životima. Jedan od takvih, sudbonosnih događaja koji su obilježili život pjesnika Dragutina Tadijanovića bio je njegov prvi susret s Dubrovnikom kada je kao gimnazijalac 1923. prvi puta posjetio Grad i vidio more. Ljubav koju je pjesnik osjetio prema Dubrovniku nije ostala neuzvraćena te su neke od Tadijanovićevih pjesama nastale u Dubrovniku, a nekima je Dubrovnik bio izvorom nadahnuća. Matica hrvatska Dubrovnik je uz osamdesetu godišnjicu prvog Tadijanovićevog boravka u Dubrovniku i 98. godinu pjesnikova života u jednoj zbirci nazvanoj Pjesni dubrovačke objedinila pjesme u kojima je do izražaja došla povezanost pjesnika i Grada. Pjesni dubrovačke sadrže četrnaest pjesama nastalih u vremenskom intervalu duljem od sedam desetljeća. Prve, Misao na tebe podnaslovljena Spomen na Dubrovnik i Snove sniju stari maslinici, potiču iz 1923. dok je najmlađa pjesma u zbirci Pjesanca svetome Vlahu u Dubrovniku, kako to stoji u posveti, skladana po želji Luka Paljetka dubrovačkog spjevaoca 1995. Osim pjesama u zbirci su objavljena i dva zanimljiva komentara samog pjesnika u kojima je iznio okolnosti u kojima su nastale neke od njegovih pjesama. Kako će Tadijanović sam reći opis nastanka neke pjesme nije od bitnog značenja za njezinu vrijednost koja je isključivo u umjetničkom izrazu no utažit će znatiželju znatiželjnika, a možda i učvrstiti ljubav čitatelja i njima dragih pjesama.

Najzastupljenije u zbirci su pjesme nastale pedesetih godina među kojima osobitu pažnju privlači Veličanstvo mora — oda trenutku u vječnosti zabilježena u gradu duge povijesti. Osim komentara samog pjesnika i naslovnica zbirke na kojoj se nalazi u pjesmi spomenuti triptih Bogorodica sa svecima Nikole Božidarevića i morska pjena, čipka sunca, mora i pijeska, upozorava na ljepotu tog pjesničnog bisera koji u riječi pretače ljepotu mora, krajolika i slikarskog djela. O ljubavi na prvi pogled između Grada i pjesnika najbolje svjedoči pjesma Moj Dubrovnik spjevana 1953, trideset godina nakon prvog susreta. Uspomena nadahnjuje pjesnika da duboko posegne u svoje srce i iznese pred čitatelja ono što ni samom sebi nebi priznao.

Na kraju Pjesni dubrovačkih nalaze se četiri pjesme koje je u čast Dragutinu Tadijanoviću spjevao Luko Paljetak.

Sandra Cekol