Vijenac 245

Književnost

Popularna ekonomija

Sredstvo proizvodnje u cipelama

Kjell A. Nordström, Jonas Ridderstrale, Funky business — Kapital pleše samo s darovitima

Popularna ekonomija

Sredstvo proizvodnje u cipelama

Kjell A. Nordström, Jonas Ridderstrale, Funky business — Kapital pleše samo s darovitima

Kjell A. Nordström i Jonas Ridderstrale, otkačeni su Šveđani, profesori ugledne Ekonomske škole u Stockholmu. Kjell i Jonas imidž i uspjeh grade na različitosti. I upravo kako poučavaju u svojoj knjizi i sami su se proslavili zahvaljujući tom receptu — biti novi, biti drukčiji, biti budućnost, baš kao što su to svojevremeno bili Andy Warhol ili Muhamed Ali.

Briju glave i odijevaju se u crno, nose naočale crnih okvira, a umjesto predavanja drže gigove, stanovite scenske nastupe na kojima poučavaju studente kako funkcionira današnje društvo, kako se zadržati ili uskočiti u vlak koji se zove uspjeh. Svojim su radom Funky Business — Kapital pleše samo s darovitima stekli svjetsku slavu. Knjiga je prevedena na 25 jezika, a u Hrvatskoj je doživjela dva izdanja i zaintrigirala čitalačku publiku. Možda je najbolje najavljena kritikom: nemojte je čitati prije spavanja jer će vas razbuditi.

Slava kultu snage

Funky Business pun je kontroverzi i šokantnih usporedbi. Ono slavi kult snage pojedinca, snage interneta i globalne povezanosti koja putem elektroničkih medija i najvećega globalnog sustava informacija širi kult slobode. Prema Nordströmu i Ridderstraleu osnovni prinos za funky business stvaranje je informacijskih sustava.

»Tehnologija je ritam sekcija funky businessa«, njezin osnovni prinos stvarnosti stvaranje je upravo informacijskih sustava. »Danas informacije slobodno kolaju, ne možete ih izbjeći. One su poput pijeska koji se zavlači u kupaći kostim — pomalo živciraju i nemoguće ih se riješiti. Ritam nikada ne prestaje, a nalikuje na neki mistični napjev. Udarac za udarcem.« Odatle vjerojatno ideja da svoj novi svijet nove ekonomije nazovu funky.

Za autore više nema centara moći jer je informacija dostupna svima, a najveća je moć i najveći kapital ljudski mozak, ta siva tvar teška samo kilogram i 300 grama. Mozak je osnovno sredstvo proizvodnje.

U funky-svijetu slavi se kult znanja. Znanje je moć, ono je novo bojno polje za države, korporacije i pojedince. Ono se širi i umrežuje brzim i nezaustavljivim rastom svjetske računalne mreže — »Word Wide Web omogućio je da bilo što bude dostupno bilo komu, bilo gdje i u bilo koje vrijeme.« Ako je znanje moć, sada se ona nalazi svuda oko nas u našem virtualnom svijetu. Svjedoci smo revolucije ili evolucije, koja se događa upravo sada i upravo nama. Za autore ovo je treća revolucija znanja, koja se prema opsegu i brzini razlikuje od ostalih jer je devedesetak posto svih znanstvenika koji su do sada hodali planetom Zemljom još živo i zdravo.

Humani menedžment

Prema Kjellu Nordströmu i Jonasu Ridderstraleu čovjek je središte svega. U funky businessu osnovno sredstvo proizvodnje nosi cipele i svakoga dana odlazi s posla oko pet popodne. Funky-tvrtka udovoljava emocionalnom ljudskom biću, a ne racionalnom. Menedžment i vodstvo tvrtke ključni su za ostvarivanje konkurentske prednosti. Ipak, nije to klasični menedžment nego novi — humani menedžment. »Šef je mrtav. Više ne možemo vjerovati vođi koji tvrdi da o nečemu uvijek zna više i koji uvijek ima pravo. Proračunski menedžment stvar je prošlosti. Ako se odnosi na ljude, onda mora postati humenedžment — humani menedžment«.

Iako je čovjek u središtu svega, za uspjeh u poslu (a time i životu) važna je informatizacija. »Organizacije s lošim informatičkim sustavom izgledat će kao ljudi od 65 godina koji se na olimpijskom maratonu natječu noseći visoke potpetice i kućni ogrtač.« Knjiga na osobit način revidira sve: institucije (tvrtke, državu, obitelj), vrijednosti, znanje, običaje. Analizira društvo obilja i prekomjerne ponude pokušavajući ponuditi recept kako se snaći i opstati na tom preobilnom i prezasićenom tržištu.

Da bismo uspjeli, moramo biti posve drukčiji od drugih, poručuju Nordström i Ridderstrale. A oni upravo to i jesu.

Aleksandra Brzić

Vijenac 245

245 - 24. srpnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak