Spremnost na izazove

Spremnost na izazove

Documenta, monografija Dunje Vejzović, ur. Ivica Buljan, VeRo 2003.

»Čovjek je ispunio razlog življenja samo ako uporno nastoji ostvariti svoje zamisli i u tome ima hrabrosti ići do svojih granica«, reći će jedna od naših najvećih pjevačica svih vremena, Dunja Vejzović, želeći u jednoj misli sažeti svoja dosadašnja umjetnička i životna postignuća. Doista su upravo hrabrost, upornost i otvorenost prema novom ono što je punih 36 godina njezine pjevačke karijere izdvojilo iz mnoštva lijepih i darovitih glasova kojima vrvi svjetska glazbena svakodnevica. Iznimna osobnost izvan svakoga klišeja operne zvijezde svoj je život s ostatkom svijeta nesebično željela podijeliti iscrpnom, dugo i pomno pripravljanom, biografijom naziva Documenta u izdanju VeRo Vision, izdavačke, organizacijske i produkcijske skupine što ju je umjetnica još prije deset godina osnovala s mužem, redateljem Christianom Romanowskim, s glavnom svrhom promicanja operne umjetnosti suvremenih vizura u radu s mladim snagama. Edicija svečano predstavljena jednog subotnjeg jutra uoči ovoga ljeta ne uklapa se, kao ni umjetnica koju predstavlja, ni u jednu do sada poznatu kategoriju, vrstu ili žanr.

Premda je njezin urednik Ivica Buljan, a izdavanje su potpomogli Ministarstvo za kulturu RH i Ured za kulturu grada Zagreba, umjetnica je, uvijek spremna na nove izazove, velik dio poslova obavila sama ili u suradnji s autoricom središnjeg dijela teksta (ispričana umjetničina života pod naslovom Vita et opere), našom istaknutom opernom stručnjakinjom Marijom Barbieri. Documenta je neiscrpan prilog istraživanju života i rada Dunje Vejzović, koji čitatelja na diskretan i nenametljiv način uvodi u šarolik, dinamički i glamurozni svijet vrhunskih opernih produkcija u posljednja tri desetljeća.

Kao školovana likovna umjetnica s diplomom Likovne akademije, istančana ukusa i profinjena senzibiliteta, protagonistica je najzaslužnija za impresivno slikovno oblikovanje, ispričani vlastiti život kroz fotografije koje su najveća vrijednost ovoga, moglo bi se reći, zaokruženog umjetničkog djela. Posvetom svojoj legendarnoj učiteljici pjevanja Mariji Borčić Vejzovićeva započinje prvo poglavlje naslova Personae, u kojem nakon popisa ostvarenih uloga čitatelja uvodi u tajnovit svijet svoje osebujne umjetničke osobnosti fotografijama nad kojima ispisuje izdvojene misli iz dnevnika svojega života.

Bogati uvod

Svaka slika ima svoju priču, atmosferu i značenje precizirano prezimenom autora, gradom, godinom, naslovom (najčešće ulogom koju predstavlja), ali i bojom kojom je osjenčana: od jarkocrvene, plave i ljubičaste, sve do tamnijih nijansi zelene, smeđe i sive. Svijetlu je okeru namijenjeno da bude podloga središnjem dijelu biografije, koji počinje popisom umjetničinih opernih uloga, iz kojega prema jeziku naslova možemo saznati na kojem je jeziku ona pjevana, uz grad i godinu prvoga nastupa. Popis se nastavlja listom koncertnog repertoara, ne manje važna u njezinoj pjevačkoj karijeri.

I dok je sve to samo uvod, priča o životu (Vita et operae) počinje tek od 52. stranice, raspoređena je u mnoštvo zaokruženih crtica, koje svaka na svojoj stranici uz neprestano mnoštvo fotografija (jednu veću po sredini i četiri manje na dnu) opisuju jedno razdoblje, jednu važnu opernu produkciju ili neki važan susret s nekim od istaknutih kazališnih i glazbenih osobnosti. Raspored teksta u odnosu hrvatski s lijeva, engleski prijevod s desna pruža dodatni prostor za fotografije. Marija Barbieri ovdje stavlja težište na uporišne točke života Dunje Vejzović i u glatkom pripovjednom tonu kao uvježbani operni ljetopisac spretno kombinira svoje osobne doživljaje njezinih pojedinih nastupa s prikupljenom faktografijom i citatima tuđih kritika i osvrta. Ritam pripovijedanja prilagođen je važnosti događaja bez pretenzija prema hladnoj objektiviziranoj kronologiji: prelistavajući stranice te biografije riječju i slikom, dobivamo usklađeni dojam o karakteru i profilu umjetnice koja je kreativne silnice ponajprije crpla iz nadahnjujuće suradnje s velikim redateljima koji su najviše utjecali na formiranje njezina stava spram umjetnosti interpretacije kao kreiranja. Nezaboravno je njezino početno odlučno i angažirano stajalište spram uloge duha Ariela u Šulekovoj Oluji što ga je zauzela već prilikom svojega prvog nastupa u operi, kada je prije same predstave na svoju ruku iznenadila redatelja Vladu Habuneka naručivši za sebe izradu ćelave perike.

Takav je početak doista obilježio njezin dalji životni put, no smatrajući svoje potencijale nedovoljno iskorištenim u domovini, odlazi u Njemačku najprije na usavršavanje, a potom kao profesionalna pjevačica koja nikada neće prestati učiti i postavljati si nove zadatke, kreće trnovitom stazom blistave svjetske karijere. U slikama i riječima ovdje se nižu frankfurtsko razdoblje za nürnberškim, u kojima je iskusila najraznolikiji repertoar svih razdoblja stilova i vokalnih karaktera, profesionalne i životne prekretnice u radu s redateljima kao što su Hans Neuenfels i Robert Wilson, kao i nezaboravni susreti s najvećim dirigentskim trolistom njezina doba: Herbert von Karajan — Lovro pl. Matačić — Christoph Eschenbach.

Opsežnije su od ostalih s pravom predstavljene njezine najslavnije uloge, koje će njezino ime zlatnim slovima upisati u povijest opernog izvodilaštva: Kundry (Parsifal), Azucena (Trubadur) i Marie (Wozzeck). Vrlo je otvoreno opisana i njezina hrabrost da na vrhuncu karijere kao mezzosopran odluči prijeći u sopranski fah i posvetiti se talijanskom repertoaru, nakon što je najveće međunarodne uspjehe ostvarila na njemačkom i francuskom području glazbene literature.

Priložen i CD

O svestranosti prelijepa glasa Dunje Vejzović svjedoči i glazba CD-a priložena uz ovu ediciju, na čiji se sadržaj bilješkama upućuje u tekstu koji okuplja zvučne zabilježbe najrazličitijih trenutaka u njezinoj karijeri: od povijesne snimke njezina prvoga pjevačkog natjecanja 1966, sve do najvećih opernih vrhunaca, trenutaka komornog glazbovanja uz hrvatske kolege instrumentaliste, ali i raritetni primjer njezina grlenog izvođenja tradicionalnog hrvatskoga napjeva snimljena prigodom predstavljanja CD-a izvornog hrvatskog folklora Ovo je naše najbolje. Kao umjetnica otvorena duha u neprestanu dijalogu s okolinom ona ne završava svoje dokumente kronološkim popisom predstava, koncerata, video i audiozapisa, nego umjesto zaključka riječ daje jednom redatelju (Ivica Buljan), jednoj muzikologinji i glazbenoj kritičarki (Bosiljka Perić-Kempf), te jednoj dramaturginji mlađega naraštaja (Ivana Sajko) da svaki sa svojeg aspekta oblikuje svoje viđenje njezine osobnosti i djelovanja. Na jedinstven je i sveobuhvatan način 35-godišnji pjevački život jedne od naših najvećih diva zaustavljen u ovom materijaliziranom svesku od dvjestotinjak stranica čvrstog recikliranog papira, na kojem su popisi i završni eseji otisnuti okomito, što čitanju pruža dodatnu dinamiku.

Jana Haluza