Razigrana parodija

Razigrana parodija

Zabava i užitak, kao i potpuni umjetnički doživljaj, ovdje su u trenutku predstave zavladali s obje strane rampe

Produženi trak burne prve operne sezone u mandatu novoga vodstva zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta otkrio je na njegovoj sceni prostor iza kulisa i predstavio pravo kazalište u kazalištu. Kao da nema nikoga u publici, na pokusu za povijesno nadahnutu operu u nastajanju Romul i Ersilija po cijelom su se gledalištu rastrčali obijesna primadona, rastreseni tenor, obzirni skladatelj i libretist, uglađeni impresario, djelujući pomalo izgubljeno dok ih boreći se za prava svoje kćeri u red nije dovela gorljivo ambiciozna Mamma Agata, majka epizodne pjevačice Luiggie. Slojevi kazališnih situacija kroz sva četiri stoljeća postojanja opere kroz takav se siže provlače kroz vrlo uspjelu predstavu zajedničke produkcije HNK i Koncertne direkcije Zagreb, koja je kao dio programa ovogodišnjega Zagrebačkog ljeta premijerno uprizorena u ponedjeljak, 14. srpnja i reprizirana u iduće dvije večeri.

U pravim rukama

Zamisao da se na sceni našega najvećega kazališta napokon postavi prava komična opera, glazbena farsa Kazališne zgode i nezgode jednog od najvećih majstora ranog talijanskog belcanta Gaetana Donizettija, došla je prilikom realizacije u prave ruke. Mlada talijanska redateljica Caterina Panti Liberovici (koja se svojim uprizorenjima u našim opernim sferama već dokazala na primjerima Cimarosina Tajnog braka i Bellinijeve Mjesečarke u Osijeku prošle, te Bellinijevih Capuleti i Montecchi u Zagrebu ove sezone) doista poznaje, osjeća i osobno proživljava svijet donizetijevskih iskričavosti, njegov temperament i pozadinu spretna nenametljiva glazbenog humora koji daje dodatnu draž njegovim neodoljivim melodijama. S tom se sredinom u dvije godine dovoljno saživjela da se u potpunosti prepusti radu s pjevačima sa svrhom da od njih izmami maksimalni angažman na obostrano zadovoljstvo te dopusti kratke, skladne i vrlo efektne hrvatske dopune talijanskih secco-recitativa što ih je izdvojen u školjci lijeve režijske lože majstorski pratio Josip Šego na čembalu. Zabava i užitak, kao i potpuni umjetnički doživljaj, ovdje su u trenutku predstave zavladali s obje strane rampe, a dobre su vibracije ponijele i orkestar HNK, koji je pod palicom maestra Berislava Šipuša u širokom luku kontrasnih karaktera i izražaja od uvertire do završnoga broja sabrao svoju energiju u solidnu srčanu svirku i dosegnuo zasigurno jedan od svojih najviših ovosezonskih dometa.

Središnja osobnost predstave, ali i ključni pokretački lik samoga djela, pisana na libreto Domenica Girlandonija, prema komediji Antonija Simonea Sografija svakako je Mamma Agata, koju prema tradiciji tumači bas-bariton na iskrivljenu napuljskom narječju. Pjevački i glumački senzacionalno u lik se uklopio Sotir Spasevski preobrazivši feminiziranom gestikom i spontanom teatralnošću svoju pojavu do neprepoznatljivosti.

Izražajna Martina Zadro

Osornu, koketnu i zahtjevnu primadonu naglašavajući aspekte poznatih klišeja uvjerljivo je odigrala sopranistica izražajnih visina Martina Zadro, koja je u svoje dvije arije u glazbenom smislu ostvarila najblistavije trenutke izvedbe. Splet živopisnih likova s naglaskom na drami na široku su prostoru otvorene duboke scene i rubnoga pojasa oko gledališta uz (prema uputama za scenski pokret Silvije Gatti) neskriveno su oduševljenje spretno tkali baritoni Davor Radić i Siniša Hapač kao Procolo i Poeta, bas-baritoni Ivica Trubić i Dalibor Hanzalek kao Maestro i Impresario, sopranistica Ivana Kladarin kao Luiggia te dvoje tumača-epizodista Igor Hapač kao Inspektor i Biljana Keserić-Košćal kao Dorotea. Komične je prizore prekidao jedino tenor Nikša Radovanović kao njemački Il tenore Wilhelm, te svojim nesigurnim pokušajima izgovora talijanskoga jezika s njemačkim naglaskom i neuvjerljivom simulacijom falširanih tonova ostavljao publiku u nedoumici. Realističnu otvorenu scenu kazališta s malim kulisama mitskih motiva osmislio je Angelo Sala, a bogato razrađene kostime klasičnih kontura i vedrih boja kreirala Cristina Aceti. Četiri članice zagrebačkog baleta kao sveprisutne statistice i osmero pjevača zbora HNK odjevenih u kostime iz različitih pripovjetki za djecu doprinijeli su odličnu ishodu predstave, koja svakako zaslužuje da se uvrsti u stalni repertoar naših opernih prilika i neprilika.

Jana Haluza