Muzej azijske umjetnosti u San Franciscu

Muzej azijske umjetnosti u San Franciscu

U San Franciscu nedavno je otvoren novouređeni Muzej azijske umjetnosti. Smješten na glavnom gradskom trgu, uz najvažnije administrativne i kulturne sadržaje grada, muzej je udomljen u nekadašnjoj zgradi gradske knjižnice, koju je 1917. dizajnirao George Kelham, a čije je izvorno oblikovanje sačuvano u vanjskom obličju i monumentalnom atriju. Preuređenje zgrade za novu namjenu izvedeno je prema projektu talijanske arhitektice Gae Aulenti, najpoznatije po ostvarenju Muzeja d’Orsay u Parizu, koja je na otvaranju Muzeja u San Franciscu izjavila kako ga je osmislila kao dio Zapadne obale, pacifističke i multietničke regije, mjesto posvećeno dijalogu i obostranom razumijevanju između Azije i Zapada. Glavni zahvati rekonstrukcije uključivali su proširenje postojećih gabarita zgrade dodavanjem dviju širokih lođa, prozračnih i iluminiranih krovnim nadsvjetlima, što uokviruju unutrašnju plazu, te dobro osmišljenu unutrašnju cirkulaciju, kojom je praktički izbrisana memorija na nekadašnju biblioteku, ali je zato postignuta kohezija muzejske namjene. Prizemlje građevine rezervirano je za prostore posjetitelja, dok gornje etaže, pristupačne vanjskim eskalatorom zatvorenim u prostranom panoramskom stakleniku s vizurama na grad, udomljuju bogatu muzejski kolekciju od petnaest tisuća predmeta koji će se izlagati u rotaciji.

Plivajuće kuće u Berlinu

Iako udaljen od Baltičkog mora, Berlin odaje predodžbu grada na vodi, okružen brojnim rijekama, kanalima i jezerima na koje ljeti hrle njegovi stanovnici, čemu će dodatno pridonijeti planovi za dva nova stambena kompleksa na vodi, i to ne tradicionalna oblika stanovanja na obali, nego prave amfibijske arhitekture za dva plutajuća susjedstva na lokalnim rijekama. Dvadeset i četiri plivajuće kuće uskoro će biti usidrene u velikom bazenu Spandau, a najesen počinje gradnja u zaljevu Rummelsberg uz poluotok Stralau. Vezane za pontone uz obalu, kuće će biti složene u parove ili u skupine po četiri, izvedene kao prizemnice i katnice, površine od 135 do 210 četvornih metara. Iza nesvakidašnjeg projekta stoji kompanija Wasserstadt Berlin, čiji je direktor istaknuo kako se njime potvrđuje značenje priobalja kao esencijalnog urbanog krajolika te širi poruka slobode i žudnje za putovanjem koje simbolizira brod. Kompanija je organizirala i natječaj za plivajuće kuće, kojem je predsjedao nizozemski arhitekt Hermann Hertzberger. Žiri je izabrao devet ideja koje su najinventivnije odgovorile na izazove stanovanja na vodi, spojivši traženu kvalitetu s fleksibilnim, racionalnim prostorima. Prva je nagrada pripala hamburškim arhitektima Försteru i Trabischu, koji su u svom rješenju središnji dvoetažni blok osnovnih funkcija dopunili dvama laganim, raskošno iluminiranim krilima namijenjenim dnevnom životu.

Niemeyerov paviljon u Londonu

Vrtni paviljon londonske galerije Serpentine, što se tradicionalno podiže već četvrtu godinu za redom kao privremeni ljetni izložbeni prostor prema zamisli nekog od vodećih svjetskih arhitekata, ove je godine realiziran po dizajnu Oscara Niemeyera. Prvo britansko ostvarenje jednog od posljednjih živućih pionira modernog pokreta svjedoči da old boy svjetske arhitekture i u dobi od 96 godina još pršti kreativnom energijom. Arhitekt koji je nekada davno surađivao s Le Corbusierom, a s Luciom Costom potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća izgradio novu brazilsku prijestolnicu Braziliju, u Londonu se predstavio prepoznatljivim dizajnom u obliku skicoznoga šatorastog krova izvedena u njegovu omiljenom materijalu, betonu sa substrukturom od čelika, aluminija i stakla, eleviranom od tla s kojim je spaja duga, u crveno obojena rampa. Londončani i njihovi gosti, koji su prošlih godina rado pohodili ljetni paviljon kada su svoje provokativne ideje u parku Kensington oprostorili Zaha Hadid, Daniel Libeskind i Toyo Ito, moći će razgledati Niemeyerovo ostvarenje do 14. rujna.

Novi Pradin dućan u Tokiju

Talijanska modna kuća Prada u ambicioznom planu osvajanja svjetskog tržišta angažirala je za uređenje svojih butika vodeće svjetske arhitekte. Prošle je godine uz veliku pompu otvoren prodajni centar u New Yorku, težak četrdeset milijuna dolara, čiji je autor Rem Koolhaas, glavni savjetnik kompanije u pitanjima arhitekture, a početkom lipnja je u Tokiju inaugiriran novi Pradin butik što su ga projektirali znameniti švicarski arhitekti Herzog i de Meuron. Taj brak iz interesa koristan je za obje strane. Angažmanom star-arhitekata modna kuća dobiva, osim spektakularna dizajna, snažnu marketinšku potporu, a izdašni proračun što ga osigurava bogati mecena otvara arhitektima mogućnost eksperimentiranja novim materijalima i koncepcijama. Tako je njujorškim salonom Koolhaas promovirao novu filozofiju kupovanja spajanjem prodaje i kulture, s obzirom da je prostor butika koncipiran i kao pozornica za kazališne predstave, dok su Herzog i de Meuron izazovnu vanjštinu nepravilna kristaličnog kubusa s piramidalnim završetkom, smještenu u tokijskoj mondenoj četvrti Aoyama, zaogrnuli u dvostruku staklenu kožu, s raskošnim interijerom zasićenim svjetlosno-prostornim akrobacijama što su do posljednjega detalja dizajnirali sami arhitekti.

Vinko Penezić