Duh imotskoga hedonizma

Duh imotskoga hedonizma

Nagrada Raosovih dana za najbolji monodramski tekst pripala je mladom autoru Miri Radalju, za monodramu Potkopavanje države radi dida mi Pilipa

Ovogodišnja jubilarna, deseta po redu, književno-kulturna manifestacija Raosovi dani 2003. održana je 8. srpnja u Lovreču i Medovu Docu, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Imotskoga. Na ovogodišnji natječaj za najbolju monodramu pristiglo je šesnaest radova, koji su prema propozicijama bili potpisani šiframa. Prosudbeno vijeće u sastavu: Nedjeljko Mihanović, Ana Lederer, književnica Nevenka Nekić, Hrvojka Mihanović-Salopek i predsjednica Udruge Raosovi dani Branka Buljan, zaključilo je da je ovogodišnji odaziv autora i priloženih tekstova vrlo uspješan i kvalitetan, stoga je bilo teško izabrati najbolje radove. Nagrada Raosovih dana za najbolji monodramski tekst pripala je mladom autoru Miri Radalju, za monodramu Potkopavanje države radi dida mi Pilipa. Odlomke iz monodrame dojmljivo je interpretirao dramski umjetnik Josip Zovko iz Splita. Osim toga, posebno su pohvaljene monodrame pod naslovima: Matanovih devedeset lita, novinara i publicista Mladena Vukovića, Obećanje, autora Franka Stipkovića i Čovik čoviku Damira Petričevića. Pohvaljeni autori nagrađeni su umjetničkim grafikama, radom mlade akademske slikarice Antonije Gudelj.

Nakon izvedbe nove monodrame u popodnevnim satima održana su predavanja o djelu i stvaralaštvu Ivana Raosa o kojem su govorili Nedjeljko Mihanović i Ivan Bošković, dok je predavanje o temi mučeništva hrvatskih žena tijekom povijesti i u književnosti održala Ankica Ravlić, predsjednica Matice hrvatske iz Makarske.

Život gastarbajtera

Prvonagrađena monodrama Potkopavanje države radi dida mi Pilipa oduševljava humorističnim prizorima, tematizirajući život imotskih gastarbajtera i švercera u bivšoj Jugoslaviji. Glavni je lik dinamično prikazan u neprestanoj borbi za opstanak, u nezamislivim i hazarderskim dovijanjima kako izmaknuti težini života i apsurdnim okolnostima nametnutim sudbini malog čovjeka. Svježina i neočekivanost dramskih obrata proizlaze iz dovitljive raosovske lukavosti glavnog lika, ali i iz neočekivanih situacija koje stvaraju prepreke njegovim zamislima. Radalj se pokazao kao sjajan psiholog i poznavalac ljudi imotskog kraja, on je svjestan njihovih slabosti, berekinada i dišpeta, ali istodobno i njihovih vrlina upornosti i prkosne nesavitljivosti.

Lik Joke prikazan je s ljudskom suosjećajnošću, da bi već iduća sekvenca prštala od ironije i naturalističnoga prikaza lika u svoj punini njegova sirova mentaliteta i vitalističke neuništivosti. Već sam početak monodrame odiše raosovskim smijehom te započinje usprkos ispovjednoj retrospektivi sagledavanja protekla života scenom gargantuovskih bakanalija — nezaobilaznim krkanjem janjetine kao zaštitnoga znaka gorštačko-mediteranskog primordijalnog hedonizma. Cijelim tekstom povremeno se probija i zezantska ganga, koja iznenađuje, provocira, govori smiono i ono što je na rubu tabua.

Dodatnu draž tekstu pruža uporaba autentičnog imotskog narječja isprepletena šarenilom iskrivljenih i afektiranih njemačkih tuđica. Duhovitošću su prožete i britke implikacije koje odražavaju protekli, ali i suvremeni odraz politike na sudbinu zemlje, naroda i pojedinca. Radaljev tekst uvjerljiv je odslik imotskoga čovjeka, njegova opreza, lukavosti, vještine da pokuša proći bolje u životu. A usporedno tu je i nezaobilazan imotski prkos i buntovništvo. Monodrama uvlači svoju publiku u sudioništvo i zadržava do posljednje scene našu pozornost dinamičnošću i preplitanjem elemenata komike, tragike i ironije u sudbini glavnoga lika.

Hrvojka Mihanović-Salopek