Čarobni prsti

Čarobni prsti

Odavna je poznata činjenica da je glazba jedna od umjetnosti najmanje određena bilo kakvim granicama. Upravo to, ponovo nam je dokazalo dvodnevno ljetnovečernje druženje s akustičnom gitarom i njezinim virtuozima, održano na, iznimno ugođajnom, otvorenome prostoru Klovićevih dvora. Te dvije večeri bili smo svjedoci koliko raznovrsne glazbe može proizvesti jedan instrument i jedna, fingerstyle, sviračka tehnika.

Prve večeri nastup je otvorio Damir Halilić — Hal, domaći izvođač koji ravnopravno može dijeliti scenu sa svjetskom gitarističkom elitom. U osam skladbi koje je izveo čuli smo suvremenom tehnikom odsvirane različite tradicionalne stilove, posebno dojmljivo Delta-Mississippi, kao i neke skladbe s njegova nedavno izašla albuma Ocean, od kojih i vrlo uspjelu Brela, u kojoj je tehnikom tremola uvjerljivo dočarao zvuk dalmatinske gitare i mandoline.

Slijedila je najveća zvijezda ovogodišnjeg Summita, njujorški gitarist Woody Mann, koji je tijekom nastupa izmjenjivao steel i žičanu gitaru, u skladbama od bluesa do romantičnih i meditativnih balada, od kojih se posebno istaknula Lisboa. Kao jedini izvođač ovih nastupa koji je neke izvedbe popratio i vokalom timbra slična Hiattu ili Cooderu melodioznošću sviranja i crossover-pristupom potvrdio je da je nenadmašan majstor veze tradicionalnog i suvremenog gitarističkog stila, kao i originalni autor čiju je glazbu nemoguće strogo svrstati.

Prvi dan zaključio je Bečanin Michael Langer, klasično školovan gitarist, koji je, prema nekim listama, izbio na sam vrh fingerstyle-izvođača. Majstor klasične gitare, virtuozno je izveo svoju originalnu mješavinu ozbiljne i popularne glazbe, u kojoj se posebno dojmila meditativna April Nights, zvukova kao stvorenih za ljetnu noć.

Otvaranje druge večeri pripalo je Francu Moroneu, bolonješkom majstoru kombinacije tradicionalne talijanske i irske glazbe. Najdojmljiviji nastup Summita, dokazao je Moroneovu zavidnu reputaciju u glazbenih sladokusaca. Impresivan prozračni i optimistični zvuk, divnih melodija i ugođaja, u kojima su se smjenjivale irske poskočice, čudni amalgami, poput keltskog bluesa, mirne Night Drivers i zaključne Tarantelle, oduševili su publiku.

Potpuna suprotnost bio je nastup Nijemca Petera Fingera, virtuoza izvanserijskoga kompozitorskog talenta. Njegov eteričan zvuk, profinjena stila s mnogo valera, čak i u bržim pasažima, plijenio je u skladbama duljeg trajanja i kompleksne strukture, posebno u ljubavnoj Sinn ohne Wörte te onima pod utjecajem francuskih impresionista, posebno Debussyja.

Dvije lijepe ljetne večeri s virtuozima akustične gitare i fingerstylea, kombinacijama tradicionalnog i suvremenog načina sviranja, alternativnim štimovima, izvedbama vrlo raznolikih tehnika i glazbenih preferencija, skladbama različitih ugođaja, pa čak i zajedničkoga muziciranja, u kojem su glazbenici vlastite stilove vješto prilagođavali jedan drugomu. Ukratko, poslastica za sve ljubitelje akustične gitare, virtuozne izvedbe i dobre glazbe.

Velimir Cindrić