Zemljopisni objed

S bordoškom juhom pak stvari stoje drukčije. Koliko god vas pritisnula glad, ovu juhu nemojte kušati ni za živu glavu. Ona je, naime, otopina modre galice i gašenog vapna, sredstvo protiv biljnih bolesti

Nekom pružiš prst, a on zgrabi cijelu ruku. Tako se i čovjek ponaša prema zemaljskoj kugli. Mnogi lokaliteti istkali su mu zaštitu od vrućine i od hladnoće, a on se upeo da ih što više progura i kroz ždrijelo kao piće i kao jelo. Pa kad je tako, za početak — što ćete popiti? Kavu? Čaj? Kava, napitak naš svagda(š)nji, ime vuče iz etiopske pokrajine Qafe, a ruski, indijski ili gruzijski čaj kazuju o širenju te biljke u Europu. Sama riječ čaj preuzeta je iz ruskoga, a onamo je dospjela preko tatarskih i altajskih jezika kao posuđenica iz sjevernokineskih narječja, gdje se listu čajevca kaže chá y#, a piću chá. Nazivi za čaj u nekih europskim jezicima (njem. Tee, engl. tea, fr. thé) slijedili su niz. tee, a ovaj pak južnokineski té.

Ne pijem alkohol, ne pušim i zadnja sam koja bi reklamirala takve proizvode, no u našoj civilizaciji red je gostu za dobrodošlicu ponuditi nešto oštro. Konjak će rijetki šmekeri (njem. schmecken — prijati) odbiti. No to mora biti originalna rakija od vina iz fr. pokrajine Cognac. Od 1. siječnja 1950. tako se u cijeloj Europi zove samo francuski proizvod. Ostali žestoki delanci koji oponašaju svoga francuskog rođaka ne smiju se kititi njegovim zaštićenim imenom. Prave cugere to, dakako, nije kosnulo. Oni mirno naruče svoj dragi konjačić, a dobiju proizvod hrvatskoga imena — vinjak. No glavno da je domoljublje utaženo.

Za profinjenija nepca

Jamajka najvjerojatnije nije »taj mračni predmet njihovih želja«, no osim što je istoimena otočna država u Velikim Antilima, to je i vrsta ruma koja se ondje prvotno proizvodila. Za profinjenija nepca (pogotovo literarno-filmska) uvijek treba imati pri ruci porto ili maderu — i jedno i drugo jako slatko vino, po portugalskom gradu Portu, odnosno po port. otoku Madeiri ispred zap. Afrike. Pučka grla, koja nedugo nakon berbe svesrdno hrle pod šatore i čadore na Dane portugisca (portvajn) kušati to mlado vino (od arhaičnoga oblika za Portugalca — Portugizac, njem. Portugieser), morat će još malo pričekati da dođu na svoje.

Kad su se u priču već umiješali čaj, rum i vino, dodajmo im šećer i limun (ili naranču) pa ćemo dobiti punč. U djetinjstvu se počne sa sladoledom toga imena, a u odrasloj dobi toj se lizalici samo promijeni agregatno stanje. Punč nije tako prozvan po nekom lokalitetu (kao neki njegovi sastojci), nego dolazi od sanskrt. pancha — pet, jer ga čini toliko sastojaka.

Bordo, crno vino, ali i tamnocrvena boja, odmah otkrivaju svoje podrijetlo — grad Bordeaux u JZ Francuskoj. S bordoškom juhom pak stvari stoje drukčije. Koliko god vas pritisnula glad, ovu juhu nemojte kušati ni za živu glavu. Ona je, naime, otopina modre galice i gašenog vapna, sredstvo protiv biljnih bolesti. Držite se radije provjerenih vrijednosti, kakve su burgundac (iz fr. pokrajine Burgundije), tokajac (mađ. grad Tokaj) ili chianti (kraj u Toskani).

Hrvatska vanilija

Znam, kod mene vam je lijepo, pijuckate, pustili ste lengere (tur. > perz. sidro) pa je vrijeme da stavimo nešto i »pod zub«. Malo sira dobro će doći. Mi te mliječne proizvode žvačemo, a oni svakim zalogajem proslavljaju svoja rodna mjesta: edamer (u hrv. inačici edamac) grad Edam u Nizozemskoj, grojer švicarski grad Gruy#re kraj Freiburga, gauda niz. Goudu, »pljesnivka« gorgonzola istoimeno mjesto u sjev. Italiji, »smrdljivci« rokfor i kamamber fr. Roquefort i Camembert (u Normandiji), a nezaobilazni dodatak tjesteninama, parmezan, tal. Parmu. Ostali ribani sirovi obični su ribanci. Rupičasti ementaler (dolina uz rijeku Emmen) našao se i kao modni detalj na dresovima švicarske skijaške reprezentacije. Da i mi konja za tu trku imamo, dokazuju podravec, varaždinec, bjelovarac i mnogi drugi (paški, livanjski itd.). Uz njih (na kalte plate) često ide ruska ili francuska salata (što nije sasvim ista pašta) te hladni naresci. Premda se parizer nekoć ubrajao među fine kobasice (Pariz je svakako jamstvo finoće), danas mu bolje pristaje radničko-učenički naziv podriguša. A vonj je češnjaka, te hrvatske vanilije, nešto je neopisivo. Solidna kontinentalna kuhinja ne može bez odrezaka ili šnicla (njem. Schnitzel — odrezak). Ime uključuje i način pripreme: pariški (brašno, jaje, brašno), bečki (brašno, jaje, krušne mrvice ili prezle — njem. bröseln — mrviti), zagrebački, samoborski (osim mesa, sir i šunka). Svim tim šnicelima (germanizam na dalmatinsku), pa i dobroj debrecinki (kobasica po mađ. Debrecenu) uvijek ću se prikloniti prije nego omiljenoj hrani današnjih mladih — hamburgeru — koji ne potječe iz Amerike, nego iz njem. Hamburga. Da ne bude zabune: ne jedu mladi posebno prepariranu slaninu istoga imena, ni vrstu grožđa, nego mljevenu govedinu na listu zelene salate uz neki umak u okruglom pecivu. Ne mogu si pomoći. Svaki domaći faširanac meni je bolji od toga bjelosvjetskog stiropora made in U. S. A.

Pjenušava ravnica

Bližimo se desertu. Je li po želji patišpanj (tal. pan di Spagna, »španjolski kruh«), londoneri, išleri (Bad Ischel) ili indijaneri? Potonji kolačić ime je dobio po njem. Indianer (Indijanac), valjda zbog tamne boje (preliven je čokoladom). Ili ćete sve zaliti šampanjcem? Šampanjac je dio izraza vin de Champagne (pjenušavo vino samo iz istoimene fr. pokrajine). Ostalo su pjenušci (kao naša bakarska vodica). Ime šampanjac razvilo se iz lat. campania, a ovo iz campus — polje, ravnica. Zanimljivo, ali iz iste jezične spore razvio se i šampinjon (uzgojena gljiva) i šampion (prvak, pobjednik), prvotno ratnik, vojnik (od galoromanskoga campione, a ovo i opet od campus, u ovom slučaju bojno polje, bojište). Takvo specijalizirano značenje vidi se i u njem. Kampf — borba, boj.

Kad je bal, nek’ je bal. Možda još koji dim iz kubane ili portorike? A kad vam bude dosta društvenih kerefeka (mađ. kerepelö — brbljanje, čavrljanje), raskomotite se i postupite kao naše vrle Samoborke pa trgnite (ako imate što) iz demižonke, jer se i ona uklapa u moja jezična naklapanja. Demižon, demijana, demejana, damižana prozvana je, naime, po engl. izgovoru demijohn (fr. još iskrivljenije dame-jeanne), a izvorno je riječ o perz. gradu Damaghani, poznatom po industriji stakla. Vrč ide na vodu dok se ne razbije. No demižon će ga sigurno nadživjeti jer je zaštitno opleten, pa se zove i pletenka.