Stadionski intimitet

Stadionski intimitet

Da skupina koja je ove godine ušla u 26. godinu djelovanja u Hrvatskoj ima jednako fanatičnih poklonika kao i u većini zemalja svijeta, pokazao je već sam izlazak Simple Mindsa na scenu. Euforične ovacije više od četiri tisuće posjetitelja, kojima je popraćena uvodna skladba, Book Of Brilliant Things, dale su naslutiti da će to biti jedan od onih događaja gdje se vrhunska izvedba stapa s emocijama publike. Rezultat je, kao što se moglo i predvidjeti u slučaju skupine koju četvrt stoljeća prati reputacija iznimne live-atrakcije i vrhunskih komunikatora s publikom — nezaboravni ugođaj spektakla na otvorenom.

Kao svojevrstan nastavak prošlogodišnje turneje, Floating World Tour, u povodu izdanja albuma Cry, ovogodišnja koncertna šetnja Europom, pod nazivom Alive & Kicking, otkrivanje je nove svježine sastava koji je svojih prvih deset godina proboravio na vrhu ljestvica albuma, a i poslije, povremenim hitovima, na sebe skretao pozornost publike neopterećene trendovima. Dakako da je u pozadini svega i marketinški obol svježim diskografskim izdanjima — Virginovoj kompilaciji Early Gold, »izgubljenom albumu« Our Secrets Are The Same i još jednom ranojesenskom iznenađenju.

Koktel hitova

Zagrebački nastup Simple Mindsa, treći po redu na ovoj turneji, ponudio nam je očekivani koktel hitova i novijih skladbi. Posebno su zadivile izvedbe eterično lijepe New Gold Dream, duo skladbi Love Song i The American, koje su ih proslavile u Americi, velikog hita iz davne lajveidovske 1985, Don’t You Forget About Me, sa soundtracka filma Breakfast Club te, pred kraj, himnične Waterfront. Nije potrebno ni isticati da je publika, pjevanjem, sudjelovala u većini skladbi, a neprestanim ovacijama dodatno osvježavala glazbenike, očito i same oduševljene prihvaćanjem. Čak je i standardna ulagivačka rokerska metoda — u ovom slučaju pozdrav »Beautiful, beautiful, Croatia!«, pjevača Jima Kerra, zazvučao iskreno.

Uz već navedeno, valja istaknuti i euforičnu izvedbu Alive & Kicking, kao i sklop skladbi — Someone Somewhere In Summertime, She’s A River i Belfast Child, od kojih je posljednja, tour-de-force o tragediji Sjeverne Irske, nadopunjena nepredviđenom Mandela Day, podsjetila na politički angažiran dio opusa skupine.

Začudni kemijski spoj gotovo propovjedničkog baritona Jima Kerra i zanosnih gitarističkih struktura Charlieja Burchilla, i na ovome su koncertu dokazali da je u slučaju Simple Mindsa, riječ više o putovanju negoli o dosezanju cilja. Princip traženja, odnosno stalna kretanja, osobito u živome nastupu, oslobađa energiju koja čak i posve prosječnim skladbama novijega repertoara podaruje dojam posebnosti.

Sastav koji je u dva i pol desetljeća, usprkos čestim izmjenama u postavi i stilističkim lutanjima, uspio okupiti poklonike širom svijeta te, stalnim turnejama i glazbenim eksperimentima, priskrbiti status legende, i zagrebačkoj je publici dokazao da je moguće ostvariti jedan od najvećih rock-paradoksa — spoj stadionske svjetske popularnosti i posve osobnog intimiteta.

Velimir Cindrić