Revija velikih orkestara

Pod naslovom 1. Big band revija — Bjelovar 2003. u sklopu tradicionalne manifestacije Tereziana održana je u Bjelovaru 15. lipnja prva revija domaćih big bandova. Organizator, nedavno revitalizirani Bjelovarski jazz-klub, posegnuo je za naše prilike za jednom originalnom idejom koja bi tu reviju trebala po sadržaju i programski razlikovati od sad već poprilične poplave svekolikih festivala jazza tipa miješanih bombona. Namjera je da se na jednom mjestu pokažu i postignuća u sferi formacije klasičnog velikog jazz-orkestra — korpusa kojem su posljednjih desetljeća brojni, u prvom redu europski stručnjaci proricali posvemašnje iščeznuće. Prevarili su se dakako, budući da big bandovi itekako žive i danas, a zbog tradicije, specifična zvuka i discipline njihova će opstojnost i ubuduće biti neupitna.

Bez tiskanog programa

Bjelovarski su se organizatori prihvatili ne baš bezazlene zadaće, koju su s obzirom na mnoge probleme uspješno priveli kraju, pobrinuvši se za gotovo sve prateće detalje takvih manifestacija (bedževi, majice, garderobe i ostalo), nedostajao je jedino za takve prilike nužan tiskani program, koji bi sudjelujućim orkestrima, njihovim dirigentima pa i izvjestiteljima znatno olakšao posao. No, organizatori su si zato olakšali posao jer su od osam ili čak devet predviđenih big bandova program sveli na optimalnih šest. Bila je to razumna i opravdana odluka, jer je program revije i ovako trajao od vrućih ljetnih osamnaest do ugodnih ponoćnih sati.

Program je po žezi otvorio Bjelovarski big band pod ravnanjem trombonista Zlatka Strčića, uz koji je kao vokalna solistica nastupila Jagoda Brlobuš. Orkestar je s obzirom na dane okolnosti zvučao dobro i uigrano, iako je bio popunjen većim brojem glazbenika koji nisu iz Bjelovara. Nešto se slično dogodilo i s big bandom, do sada posve nepoznatim sastavom iz međimurskoga gradića Belice, spiritus movens kojeg je saksofonist i dirigent Robert Polgar, poznat već i afirmiran u nekim zagrebačkim ansamblima. Big band Čakovec sa svojim stalnim dirigentom Lacijem Vargom, tik pred odlazak na zahtjevni međunarodni festival jazza u Stuttgart-Bietigheim, našao se na trećem mjestu te parade. Predstavio se korektnim izvođenjem svog inače bogata repertoara, te s reputacijom koja je nadmašivala prethodna dva orkestra.

Slijedio ih je Društveni jazz-orkestar Hrvatskoga glazbenog zavoda iz Zagreba, poluprofesionalni sastav sa već dvadesetogodišnjim iskustvom. Pod ravnanjem Zlatka Dvoržaka i pojačan izvrsnim klarinetistom Brankom Ovčarićem, bio je uz čakovečki big band jedini koji je izbjegao zamku dupliranja glazbenika u svojim redovima, te i nerijetko ponavljane skladbe svojih prethodnika.

Naprstak showa

Sam je kraj revije oko ponoći pripao big bandu Hrvatske glazbene mladeži pod vodstvom disciplini sklona saksofonista i pedagoga iz Leibnitza, Sigija Feigla, orkestra u kojem sjedi niz naših mladih glazbenika. U nastupu tog big banda ne baš dosljedna programskog, ali svakako ne ponavljana profila, uz aranžmane smo Nestica, Herbolzheimera i Fostera slušali i nekoliko rokerski obojenih izvedbi, a u svemu se tome osjetio Feiglov drill. Za kraj taj je orkestar pokazao i nešto od showa sišavši s pozornice na bjelovarski, sad već dobro popunjen korzo.

Ne ulazeći namjerno u valorizaciju predstavljenoga jazza, bilježimo nekoliko manjih zamjerki koje su se mogle čuti na račun krivo postavljene pozornice, prevelike fluktuacije glazbenika, od kojih su neki nastupili čak u četiri različita orkestra, primjedbe nekih glazbenika i dirigenata na razglas, prečesto ponavljanje skladbi, što se može opravdati ne baš lakim nabavljanjem aranžmana, no sve se to može sljedeće godine izbjeći. Bolje je svakako da mladi sviraju u big bandovima nego da rade nešto drugo, te se nadamo da će sljedeće godine, a tako nam obećavaju organizatori, revija predstaviti i big bandove i iz nekih drugih naših središta (Pula, Kastav, Petrinja), što svakako pozdravljamo. Prvu su reviju big bandova u Bjelovaru pomogli HGU, HUOKU i Hrvatski jazz-klub.