Vijenac 244

Matica hrvatska

Svečana dodjela književnih nagrada Matice hrvatske

Promidžba hrvatske kulture

Matica dodjelom ovih četiriju nagrada pokazuje svoj kulturološki pluralizam, dodjeljujući ih četirima različitim knjigama, koje obuhvaćaju razdoblje od prošlosti, antike, pa do suvremene proze

Svečana dodjela književnih nagrada Matice hrvatske

Promidžba hrvatske kulture

Matica dodjelom ovih četiriju nagrada pokazuje svoj kulturološki pluralizam, dodjeljujući ih četirima različitim knjigama, koje obuhvaćaju razdoblje od prošlosti, antike, pa do suvremene proze

slika slika

U Matici hrvatskoj 30. lipnja dodijeljene su Matičine nagrade za 2003. godinu. Svečanost dodjele vodio je Vlaho Bogišić, potpredsjednik Matice hrvatske, koji je istaknuo dužnost Matice da na ovaj način promiče hrvatsku kulturu.

O nagradama je govorio i potpredsjednik Tonko Maroević, koji je istaknuo da Matica dodjelom ovih četiriju nagrada pokazuje svoj kulturološki pluralizam, dodjeljujući ih četirima različitim knjigama, koje obuhvaćaju razdoblje od prošlosti, antike, pa do suvremene proze. Iako je Matica hrvatska i sama izdavač, nagrade su dobile knjige drugih izdavača, čime je Matica, kako je rekao Maroević, pokazala da nije zatvorila oči i da na naš nakladnički prostor gleda kao na cjelinu.

Vraćanje života kritici

Ovogodišnji dobitnik Nagrade Antun Gustav Matoš, za najbolju knjigu eseja — književne kritike ili desetak objavljenih tekstova kritike, kojom je Matica željela vratiti u život književnu kritiku koja je počela gubiti korak s vremenom, postao je Krunoslav Pranjić za knjigu O Krležinu stilu & koje o čem još, izišlu u nakladi ArtTresor. Autor je, kako se ističe u obrazloženju nagrade koje je pročitala Renata Husinec, članica Matičina Glavnog odbora, a koje je u ime ocjenjivačkog odbora napisao Ivan J. Bošković, mnogo učinio na tom polju, kao utemeljitelj i dugogodišnji predstojnik katedre za stilistiku, kao vrstan interpretator književnih tekstova, znalac književne sinkronije i dijakronije te autor niza poticajnih studija i knjiga. Knjiga O Krležinu stilu & koje o čem jošu punom izražaju dokazuje vrsnoću njegovih književnih znanja i umijeća, šarm i bogatstvo njegovih čitanja te relevantnost njegovih unikatnih spoznaja. U Pranjićevim riječima zahvale istaknuto je da djela prošlosti možemo cijeniti prema tome koliko u njima budući naraštaji mogu naći bliskoga sa svojim vremenom, a Matoš, za kojega je rekao da je »postao i ostao pjesnik najčovječniji čovjek«, tomu je dobar primjer, stoga je izrekao nekoliko njegovih citata.

slika

Svestrana analiza

Nagradu za najbolje djelo u izdanju ogranka Matice hrvatske Ivan Kukuljević Sakcinski, ove godine po drugi put dobio je ogranak u Zadru, koji je objavio knjigu Časoslov opatice Čike, a u suradnji s Kršćanskom sadašnjošću i Hrvatskim državnim arhivom. Obrazloženje nagrade pročitao je i napisao Stjepan Sučić, potpredsjednik Matice hrvatske zadužen za ogranke, u kojem je istaknuo kako ta znanstvena monografija temeljito i grafički izvrsno predstavlja hrvatskoj kulturnoj javnosti časoslov nastao u 11. stoljeću u skriptoriju Samostana sv. Krševana u Zadru, najstariji ženski časoslov u kršćanskom svijetu.

Knjiga Marijana Grgića rezultat je golema istraživačkog rada, nadopunjena marom i uredničkim znanjem Josipa Kolanovića, koji je priredio ovu knjigu u čija je četiri djela dana svestrana analiza vremena u kojem je nastala te je njemu kao priređivaču uručena i nagrada, koju je dobio i ogranak Matice hrvatske Zadar. Kolanović je u zahvali istaknuo radost što je Matica hrvatska prepoznala i priznala taj rad, u kojem su najveće zasluge pokojnoga Marijana Grgića. Njega je posebno veselio rad na knjizi jer to je prva knjiga liturgijskoga žanra napisana u Hrvatskoj za hrvatskog čovjeka, prije negoli igdje u Europi.

Evokacija epohe

Laureat Nagrade za književnost i umjetnost August Šenoa postao je Miljenko Jergović s knjigom Buick Rivera, izišle u nakladi Durieuxa. Obrazloženje vezano uz nagradu napisao je i pročitao Tonko Maroević. U njemu je istaknuo kako se u knjizi žanrovski određenoj kao novela ta odulja pripovjedna struktura doživljava kao nadahnuta evokacija čitave epohe i kao iznimno uspjelo portretiranje dvojice zemljaka, dvojice Bosanaca, koje dijeli nacionalno i vjersko podrijetlo, koje dijeli prethodno životno iskustvo i sudbina u nedavnim ratnim zbivanjima, a povezuje ih jedino neobičan slučaj, i to u dalekim američkim prostranstvima.

Jergovićeva proza izazovno je štivo, lektira koja se ne ispušta iz ruku, zanosi poetičnošću pričanja, sposobnošću slaganja različitih psiholoških slojeva, svježinom i konkretnošću asocijacija, istaknuo je Maroević. Miljenko Jergović, zahvalivši na nagradi, istaknuo je da mu je posebno drago što mu je ona dodijeljena od Matice hrvatske, tradicionalne ustanove, njemu koji nije tradicionalan ni po čemu, ali u svojim knjigama priča priču, što se u suvremenoj hrvatskoj književnosti smatra tradicionalnim, pa se tako njegov tekstualni tradicionalizam susreo s tradicionalizmom i tradicijom Matice hrvatske.

Osviještena cjelina

Na kraju je dodijeljena i Nagrada za znanost Oton Kučera koja je ove godine pripala Nenadu Cambiju za knjigu Antika u izdanju Naklade Ljevak uz suradnju Instituta za povijest umjetnosti. Obrazloženje nagradi pročitao je Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske, a napisala ga je u ime ocjenjivačkog odbora Željka Čorak. Ona navodi kako je to djelo u kojem je osviještena cjelina jedne naše kulturno-civilizacijske epohe, te je i naša dionica unesena u opću povijest umjetnosti, što Nenad Cambi, naš pripadnik svjetske elite arheološke znanosti i visoke pedagogije, učinio na primjeren način.

Djelo sabire i valorizira sve prethodne istraživačke rezultate, donoseći vlastite pomake i stanovišta. Iznad svega iz knjige se očituje uloga Hrvata u europskoj povijesti nasljeđivanja, u dramatičnu razdoblju rastakanja i spašavanja moćnih antičkih kodova za buduće rekonstrukcije. Cambi je u svojoj zahvali istaknuo kako je knjiga bila čista narudžba, a on je bio počašćen što je dobio zadaću napraviti takvu knjigu. To je bila teška zadaća koju ne bi bilo moguće ispuniti bez stručnog i kompetentnog vođenja i stoga njegova zahvalnost pripada ljudima koji su ga vodili. Također je istaknuo kako bez antike ne bi bilo moguće uključivanje hrvatske u zajednicu europskih naroda jer gdje nije bilo antike nije bilo ni europske srednjovjekovne civilizacije.

Antonija Vranić

Vijenac 244

244 - 10. srpnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak