Vijenac 244

Časopisi

Politika religije — religija politike

»Transeuropeennes«, br. 23, gl. ur. Ghislaine Glasson Deschaumes, Pariz, 2003.

Politika religije — religija politike

»Transeuropeennes«, br. 23, gl. ur. Ghislaine Glasson Deschaumes, Pariz, 2003.

»Transeuropeennes« je međunarodni časopis za kritičku misao koji dvaput godišnje izlazi u Parizu kao bilingvalno francusko-englesko izdanje. Tema prvoga ovogodišnjeg broja odnos je religije i politike. Organizacija Transeuropeennes, osim publiciranja, bavi se i raznim vrstama aktivizma, često dajući naglasak upravo na južnoeuropske prostore. Tako je npr. prije godinu dana bila glavni organizator sarajevske konferencije o religiji i medijima, a u novom broju riječ je o religiji i politici u kontekstu nekih suvremenih zbivanja.

Kritički komentari i otvorenost spram svakoga kritički relevantnog diskursa glavne su odlike i spomenute organizacije i časopisa. Odnos religijskog i političkog prastara je tema, no s obzirom da je u posljednje vrijeme, nakon nekih nadasve problematičnih događanja ponovno došlo do reaktulizacije tog odnosa, javila se i potreba za njegovim re-artikuliranjem. Časopis u bloku donosi petnaestak tekstova čija je zajednička crta manje-više faktografski, ali i filozofsko-sociološki osvrt na taj problem. Ukratko, većinu autora zanima na koji način religijski diskurs postaje političkom retorikom te kako sveti predmeti nacije (poput jezika, kulture ili mitova) dolaze u središte simboličke komunikacije i postaju čuvari nacionalnog identiteta. Smatrajući da su takva sociološka, teološka, antropološka ili psihoanalitička objašnjenja primjenjiva na političku praksu, autori se uglavnom drže akademske argumentacije, tek ponekad zapadajući u žurnalistički stil ili statistiku.

Sličnosti nacionalizma i religije

Tema je posebno zanimljiva zbog priloga triju poznatih i cijenjenih autora s ovih prostora: Srđana Vrcana, Ivana Čolovića i Uga Vlaisavljevića. Vrcanov tekst sociološka je analiza strukturalnih sličnosti nacionalizma i religije u kontekstu društvenih i političkih sukoba, a napose u kontekstu etnifikacije politike i politizacije etničkih skupina, što naposljetku dovodi do radikalne politizacije kulturalnih različitosti. Autor se ovdje dakako u potpunosti usredotočuje na analizu zbivanja na području bivše Jugoslavije, točno prepoznajući sve još neriješene probleme nesretnog braka nacionalizma i religije.

Ugo Vlaisavljević također govori o etno-političkim fenomenima, no ovaj put smještenih na područje Bosne i Hercegovine. On problem sakralizacije javnoga prostora ne vidi isključivo kao problem zemalja Istočnog bloka, jer je taj trend prisutan npr. i u Grčkoj i Turskoj, u kojima na vlasti nisu bili komunisti. Povratak religije u zemljama post-komunizma posebno je zanimljiv stoga što je padom totalitarnih režima religija vrlo brzo dospjela u središte političkoga života, a njezin vrlo jak utjecaj na politiku (svjetonazorom, diskursom, institucijama) potvrđuje činjenicu da je proces demokratizacije na ovim prostorima još u povojima.

Vlaisavljević na konkretnom primjeru Bosne rješenje vidi isključivo u posvemašnjoj depolitizaciji religije, čime bi ona — prvi put nakon rata — uspjela odigrati i neku pozitivnu društvenu ulogu. Naizgled paradoksalno, religija bi se mogla de-politizirati jedino na način da doista uđe u politiku te to ostaje još samo zamišljen i za dobrobit demokracije utopijski projekt. Ivan Čolović u svom se tekstu bavi odnosom mitološke konstrukcije nacije i njezinih naoko religijskih temelja. Ostali tekstovi slične su tematike te se također bave analizama lokalnih sredina iz koje potječu autori i suradnici.

Potvrda u praksi

Novi broj »Transeuropeennesa« svakako treba nabaviti i pročitati jer na dvjestotinjak stranica nudi zaokruženu tematsku cjelinu u kojoj se nalaze tekstovi čija se aktualnost — za nas koji na rubu Europe još živimo u povijesnom vakuumu — nažalost svakodnevno potvrđuje u društvenoj i političkoj praksi. Transeuropeennes nije tek časopis koji objavljuje relevantne priloge autora iz različitih sredina, nego zbog svoje želje da pridonese istinskom dijalogu on ujedno znači analitički vrlo stručno zamišljenu tribinu na kojoj je moguće smireno i kritički artikulirati probleme na lokalnim razinama i pokušati utjecati na njihovo rješavanje.

Tonči Valentić

Vijenac 244

244 - 10. srpnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak