Plemenite laži

»Croatian Journal of Philosophy«, sv. III, br. 7, gl. ur. Snježana Prijić-Samaržija, Kruzak, Zagreb, 2003.

U ovom broju međunarodnog filozofskog časopisa mogu se naći tri zanimljiva teksta. U prvome od njih Robert Nola sa Sveučilišta u Aucklandu bavi se Nietzscheom kao teoretičarom antisemitske zavjere. Autor polazi od teze da se Nietzsche, iako protivnik antisemitizma, ipak na nekim mjestima deklarira kao njegov zagovornik, smatrajući da je na djelu židovska urota ovladavanja Europom.

»Volja za moć« upravo je takva karakterna osobina koju Nietzsche pripisuje židovskom narodu, kako onom pradavnom, tako i onom s kraja 19. stoljeća. Njegov originalni prinos toj teoriji zavjera jest u tome da on cijeli problem smješta u kontekst glasovite genealogije morala, odnosno opreke između potrage za istinom i plemenite laži koja se nalazi kao podloga svake volje za moći. U svom metodski preciznom i filozofski artikuliranom tekstu Nola uspijeva donijeti dublji uvid u prilično poznatu, no ne i dokraja istraženu crtu Nietzscheove ličnosti, te se tekst svakako isplati pročitati.

Drugi tekst kojem treba posvetiti pozornost prilog je Ferenca Huoranszkog, u kojem on razmatra korisnost umjetnosti i znanosti. Tekst je zasnovan na propitivanju odnosa vrijednosti i poželjnosti, odnosno na različitim koncepcijama koje određuju što je vrijedno i poželjno. Dajući povijesni pregled tematike od razdoblja prosvjetiteljstva do 20. stoljeća, Huoranszki ispituje društvenu relevantnost umjetnosti i znanosti sa stanovišta interpersonalnoga polja na kojem one mogu biti prihvaćene kao socijalno poželjne ili štoviše nužne. Njegov je tekst terminološki zanimljiv upravo stoga što koncept utilitarnosti ne analizira sa sociološkog aspekta, nego rješenje problema vidi u preciznom i analitičkom definiranju pojmova. Umjetnost i znanost vrijedne su stoga što tvore vrijedne djelatnosti, te ih ne treba promatrati u kontekstu njihove instrumentalnosti, nego individualnosti ostvarene na društvenom polju.

Edo Pivčević sa Sveučilišta u Bristolu u poduljem se članku na epistemološki način bavi pitanjima jednakosti i moralnosti. U kojoj je mjeri društvena jednakost moralno obvezujuća i kako bismo uopće trebali shvatiti jednakost među ljudskim bićima, znamo li da je od trojstva francuske revolucije — sloboda, bratstvo, jednakost — upravo posljednje najčešće bilo problematično? Smisao nije u donošenju pragmatičnih savjeta, nego prije u isticanju moralne pouke; riječ je o idealu prema kojem bi sva ljudska bića trebala težiti upravo stoga što je racionalan i moralno ispravan. Dakako, ključni su pojmovi distributivna pravednost, racionalnost i Kantova filozofija. Pivčević zaključuje da je naposljetku važnije ono što je u određenom društvenom kontekstu moguće prihvatiti ili tolerirati negoli postaviti pitanje što je uistinu moralno ispravno. Uz spomenuta tri teksta »Croatian Journal« donosi i dvije analitičke studije te nekoliko prikaza knjiga. Časopis izlazi triput godišnje, a u svakom broju može se naći barem jedan tekst zbog kojeg ga se isplati nabaviti.

Tonči Valentić