O djetinjstvu

Pružimo ruke (Zbornik literarnih i novinarskih radova o djetinjstvu i školovanju) — XVII. susret »Ivica Kičmanović«, prir. Stjepan Laljak, Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2003.

Četvrti zbornik literarnih i novinarskih radova, čiji je prvi susret održan još 1985, nastao je u sklopu Dana Ante Kovačića, koji se održavaju u Zaprešiću. Ove godine pohvaljeno je osam školskih literarno-novinarskih družina, dvanaest njihovih voditelja-mentora, odnosno nagrađena su čak šezdeset i dva učenika i pohvaljeno njih dvjesto pet. To je ujedno najveći broj nagrađenih i pohvaljenih sudionika u povijesti održavanja Dana, što je uz maksimalan broj prijavljenih do sada rezultiralo i najopsežnijim od svih dosadašnjih zbornika.

U uvodu Zbornika donesen je program ovogodišnjih Dana Ante Kovačića, dok drugi — glavni dio, koji nosi naziv Pružimo ruke, donosi literarne i novinarske radove o djetinjstvu i školovanju (njih dvjesto dvadeset od ukupno dvjesto šezdeset i pet nagrađenih i pohvaljenih — što je ujedno i najveći propust, jer šteta je da nije bilo mjesta za sve). Na samom kraju priložene su i fotografije i dojmovi učenika i voditelja; dok se objavom natječaja za sljedeću godinu zbornik zatvara.

Toplina sjete

Ivan Pucak, Oblaci nad zjenicom sreće, Matica hrvatska Karlovac, 2003.

Zbirku pjesama Oblaci nad zjenicom sreće, prošaranu fotografijama iz autorova obiteljskog albuma, pjesnik Ivan Pucak posvetio je roditeljima — majci Kati, koja je preminula kad je on bio dvogodišnjak, i ocu Mati, koji je potom podizao obitelj od petoro djece; odnosno pokojnoj supruzi Ani i sinovima Branku te Zdravku — tragično preminulom 1980.

Nagrada grada Karlovca i Matice hrvatske Karlovac za mlade pjesnike i nosi ime Zdravko Pucak, a posljednju je dobio Goran Bogunović za zbirku pjesama Ondje.

Svoje Oblake nad zjenicom sreće Pucak je podijelio na pet poglavlja: Ognjište i luč (Mojoj majci, Ocu velikog srca i ljubavi), Kućica snova (Najjači tata, Lavorska kada, Kraljica ruža), Lica i krajolici (Klupko dječjih glavica, Mekušanska mljekarica), Majčino gnijezdo (Ugođaj bez ekrana, Razgovor sa sinom, Cvrkut života), Nebo palih zvijezda (Moje nebo, Zrcalo rijeke) te ih ispunio sjetom, toplinom i humanošću.

Osim što se aktivno bavi pisanjem (prilozima surađivao u »Areni«, »Večernjem listu«, »Karlovačkom tjedniku«), Pucak je i ljubitelj amaterske fotografije.

Promišljanje vjere

Fra Miljenko Stojić, Golgote glas (Put križa), Naklada DHK HB / Matica hrvatska Čitluk, Mostar-Čitluk, 2002.

Član Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne; prevođen na strane jezike; pjesmama zastupljen u nekoliko antologija; uvršten u čitanke i lektiru za hrvatske škole u Bosni i Hercegovini — fra Miljenko Stojić potpisnik je i brojnih književnih izdanja — zbirki pjesama (Unatoč svemu, Pjesma blizini, Kaplja...), ogleda (Ta vremena, Paljenje svijeće, Raspretavanje vatre...), slikovnica (Ivan pod križem, Anđeli moji...) odnosno prijevoda (Sa svetom Klarom, Razgovori svetaca na Trgu sv. Petra).

U zbirci Golgote glas Stojić opisuje osobnu viziju petnaest postaja križnoga puta, kroz svojevrsne pjesme-meditacije o svakoj od njih posebno. Uz uvodnu i završnu pjesmu, to tvori ukupno sedamnaest religioznih i refleksivnih pjesama, dočaranih reljefima s fotografija Aleksandra Saše Zvjagina. U njima Stojić opisuje vlastita promišljanja, boli i radosti, tjerajući čitatelje da i sami što više postanu aktivni umjesto pasivnih vjernika, koji će iskreno promišljati o vjerskim istinama i što velikodušnije ih primjenjivati u svakodnevnom životu.

Noć s prijateljima

Friedrich Georg Jünger, Dalmatinska noć (Dalmatinische Nacht), Matica hrvatska Orebić, 2003.

Kratka pripovijetka Dalmatinska noć (Dalmatinische Nacht) nastala je iz dojmova književnika Friedricha Georga Jüngera za njegova ljetovanja u Orebiću 1932, zajedno s bratom Ernstom.

Pripovijetka je prvobitno bila objavljena 1952. u zbirci Dalmatinska noć, a zapravo opisuje, kako joj i naslov govori, jednu dalmatinsku ljetnu noć te prijateljevanje pisca i njegova domaćina Aleksandra, odnosno Aleksandrovih slugu Pawlitscha i Sofije.

Urednik ovogodišnjeg izdanja Dalmatinske noći — Frano Vlatković, knjižicu je osmislio kao dvojezično, hrvatsko-njemačko izdanje (svako po tridesetak stranica), s prijevodom Ivana Pederina (ujedno autora nadahnuta proslova, dijelom preuzeta iz rada za »Hrvatsku reviju« 2000. — Traženje unutarnjeg bića svijeta u putopisu s mijene stoljeća). Zanimljivo i vrijedno izdanje.

Katarina Marić