Neki novi klinci

Neki novi klinci

Tijekom pet godina škola je okupila sjajne mlade balerine i baletane, koji će, nadam se, ubrzo plesati u nekoj od naših kazališnih kuća, jer su te večeri dokazali da će za to biti sposobni

Tradicionalna završna produkcija polaznika Studija za klasični balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke ove je godine ugostila i polaznike Baletne škole Carlotta Grisi iz Umaga te Accademia Veneta di Danza & Balletto, koja se nalazi nedaleko Venecije. Te večeri, 21. lipnja, u HNK Ivana pl. Zajca nastupili su također već uobičajeni gosti, polaznici tečaja za balet i ritmiku Doma mladih Rijeka. Razlog zajedničkoj produkciji umaške i riječke škole je, između ostalog, trenutni nedostatak izvedbenog prostora u Umagu gdje bi mlade balerine i baletani mogli pokazati znanje stečeno tijekom protekle nastavne godine, jer je u tijeku rekonstrukcija umaškog Doma kulture.

Lijepa gesta riječkoga baletnog studija rezultirala je bogatom prezentacijom mladih baletnih naraštaja praktički cijele sjeverozapadne Hrvatske, ako izuzmemo nekoliko baletnih tečajeva, koji također vrlo aktivno djeluju u primorsko-goranskoj županiji i Istri.

Djelatnost umaške škole ima posebnu priču. Baletna škola »Carlotta Grisi« vrlo ponosno nosi ime simbola romantičnog baleta, Carlotte Grisi, prve Giselle, za koju je taj romantičarski balet i napravljen. Tijekom pet godina škola je okupila sjajne mlade balerine i baletane, koji će, nadam se, ubrzo plesati u nekoj od naših kazališnih kuća, jer su te večeri dokazali da će za to biti sposobni. Već se pisalo po domaćim medijima, pa i u »Vijencu«, o životnom putu Clare Santoni, talijanske balerine koja je u Istru došla u potrazi za korijenima slavne Carlotte. Ona je sada umjetnička voditeljica i pedagoginja umaške baletne škole koja djeluje u okviru udruge Teatar Zoe.

Visoka razina znanja

Polaznici umaške i venecijanske škole, u kojoj Santoni također predaje, pokazali su u Rijeci vrlo visoku razinu znanja i sposobnosti, nastalih prema načelu londonske Royal Academy of Dance, čiju naprednu učiteljsku diplomu prof. Santoni posjeduje, zajedno s nastavničkom diplomom milanske Scale. Zanimljivo je da je jedino njoj u Hrvatskoj diploma takve razine priznata (nostrificirana) za status profesora baletne umjetnosti.

Četiri sjajne mlade solistice: Federica Curreli, Mateja Filipović-Sandalj, Timea Katinić i Vera Bettini, te solist Giacomo Bevilacqua, izveli su varijacije iz baleta Gusar, Labuđe jezero i Don Quijote, varijaciju na Gran Pas Classique te koreografije Clare Santoni na Intermezzo i Waltz iz Mignona i na Air BWv 1068 J. S. Bacha. Najzanimljivija je bila grupna koreografija na glazbu amblematične Tamare Obrovac (Toucŕ la louna).

Devetoro izvođača (Helena Antonac, Mateja Filipović-Sandalj, Ana Gergorić, Timea Katinić, Larisa Krota, Anamarija Montak, Višnja Omrčen, Marija Sarić i Giacomo Bevilacqua) pokušalo je, kako je navedeno u programskoj napomeni, proširiti duh Istre, koji je doduše bio pomalo umjetan, jer koreografija rađena za klasični balet može samo narativno oživiti istarsku tradiciju. Ipak, to je jedini način na koji ova škola može njegovati tradiciju svoga doma. Hvale je vrijedan pothvat romantične Clare Santoni, koja je u Istru dovela i time razvila visoku i pedagoški specifičnu razinu klasičnog baleta, koju treba i dalje njegovati i podupirati. Stoga ne bi bilo loše kada bi ta škola mogla djelovati u samo za to namijenjenoj plesnoj dvorani.

Jelena Mihelčić