Najskuplji i sve manje konzervativan

Antigona za kraj sezone

Paris Francuski Theatre Marigny bogatu je sezonu zaključio premijerom Anouilhove Antigone u režiji Nicolasa Briancona. Komad iz 1944. francuskoga klasika koji antički mit na pozornici poznat po Sofoklovoj tragediji reinterpretira iz suvremene vizure u ovoj je produkciji dobio novo suvremeno ruho, koje se svidjelo i kritici i publici. Posebno su oduševljenje i prave panegirike kritike izazvali Barbara Schulz kao Antigona i Robert Hossein kao Kreont, ali svoj je dio slave ponio i redatelj Nicolas Briancon. Dvoje glumaca dobro su poznati ne samo francuskoj javnosti s kazališnih dasaka i iz brojnih filmova, a i sam redatelj poznati je francuski glumac, koji je u nekoliko posljednjih godina zapažen s nekoliko uspješnih režija. U reduciranoj scenografiji dominiraju crni kostimi, s iznimkom Ismene, koja je odjevena u crveno, a kritika je Antigonu proglasila hrabrom, vjernom i izuzetno suvremenom.

Ofelijo, idi u muški samostan

Tokio Japansko-engleska produkcija Hamleta bila je najočekivaniji kazališni događaj u Tokiju u ovoj godini. U režiji Jonathana Kenta, donedavna umjetničkog ravnatelja londonske Almeide i sa zvjezdom japanskoga tradicionalnog komičnog oblika kyogena Mansai Nomurom u naslovnoj ulozi, te s all-star glumačkom garniturom od te se produkcije (za koju su ulaznice po cijeni od 550 kuna rasprodane mjesecima unaprijed) očekivalo čudo. Čudo se ipak nije dogodilo, a kritika je predstavu dočekala s mnogo prigovora. Kompletno muška podjela nije naišla na oduševljenje, trideset sedmogodišnji Hamlet bio je odveć odlučan za danskoga kraljevića, ansambl se nije skladno uklopio u igru, vizualno je sve impresivno, ali bez pravoga razloga, pisalo se u časopisima i novinama... Niz primjedbi kritike pokazao je iznevjerena očekivanja, a produkcija nakon četrdesetak izvedbi u Tokiju potkraj kolovoza seli u London, u nadi da će joj britanska kritika biti sklonija. Pohvale su zaslužila jedino dva poznata japanska glumca Šinobu Nakamura, zvjezda kabukija, kao Ofelija i Eisuke Sasaki u ulozi Gertrude.

Leonardove bilješke na sceni

New York Premda je poznata redateljica Mary Zimmerman poznata po svojim adaptacijama klasika, a za prošlogodišnje Ovidijeve Metamorfoze zaradila je čak Tonyja, njezina posljednja produkcija Bilješke Leonarda da Vincija u Second Stage Theatre mnoge nije oduševila. Tekst zasnovan na Leonardovim bilješkama i skicama, koji je Zimmermanovu otkrio kazališnoj javnosti kad ga je prvi put u vlastitoj adaptaciji postavila prije deset godina, u novoj je verziji vizualno impresivna predstava, ali i produkcija u kojoj je prenaglašena uloga redateljice zasmetala kritičarima. Ovo nije priča o Leonardu, nego o Mary, zapisao je jedan, dok je drugi gotovo zaspao od dosade. Premda ne mogu zanijekati izvrstan glumački rad osmočlanog ansambla i zanimljivu vizualnost u predstavljanju renesansnoga genija, u zapisima o predstavi ističe se njezina monotonost te redateljska prenaglašenost. Proslavljena Metamorfozama, Odisejom i Arapskim noćima Mary Zimmerman se, ako je suditi po kritici, na prelasku s književnih na likovne klasike malo spetljala. Na svu sreću Second Stage Theatre je off-broadwayska kuća koja ne ovisi isključivo o komercijalnom uspjehu svojih produkcija i koja se rado bavi kazalištem koje se ne vidi na susjednom Broadwayu, pa je eventualni neuspjeh Leonardovih bilješki neće zaviti u crno.

Kad filozof postane akrobat

London Stoppardovi Jumpers (Skakači) iz 1972. doživjeli su protekloga tjedna premijeru u National Theatreu na sceni Lyttelton u režiji Davida Leveauxa. Kako je u protekloj godini Stoppard sa svojom ruskom trilogijom The Coast of Utopia osvojio londonsku publiku, uspjeh novoga čitanja njegova trideset godina stara klasika potvrdio je Stopparda kao trenutno najjačeg engleskog dramatičara koji scenski provocira čak i sa svojim starijim dramama. Skakači govore o skupini filozofa koji su osnovali klub akrobata(!), to je komad o akrobatima duha i tijela, ali i o ljubavnom trokutu koji se uspostavlja među glavnim junacima. Jumpers su uzbudljiv, bogat komad koji pita pitanja o životu koja bismo voljeli ostaviti postrani, tvrde novine. Pohvale Stoppardu jednoglasne su, a Essie Davis, Simon Russell Beale i Jonathan Hyde u glavnim ulogama još su jednom zadivili publiku svojim glumačkim udjelom. National Theatre i Stoppard bilježe još jedan veliki uspjeh!

Jasen Boko