Matica protiv malodušnosti

Matica protiv malodušnosti

U petak, 4. srpnja 2003, godinu dana nakon izbora na dužnost predsjednika Matice hrvatske, Igor Zidić održao je izlaganje u kojem je okupljene upoznao sa svojim najvažnijim aktivnostima na toj dužnosti u proteklom razdoblju i osvrnuo se na aktualni trenutak Hrvatske. Zidić je istaknuo da se Matici hrvatskoj često zamjera da o nekim stvarima šuti, a kada njezini dužnosnici o tome progovore, onda joj se zamjera zato što govori. Naglasio je da u demokraciji svatko ima pravo zastupati svoje gledište, ma koliko se netko s tim slagao, a Matica hrvatska nije voljna zataškavati ništa što smatra problematičnim. Pritom ne zastupa tezu da je ona nepogrešiva, već smatra da Matica hrvatska kao najveća i najstarija hrvatska kulturna organizacija, s najvećim brojem intelektualaca koje okuplja, ima na to pravo koje nije manje od prava drugih.

Izrazio je negodovanje prema pojavi malodušnosti i neokolonijalističkog mentaliteta koji se Hrvatskom širi, a po kojem mi nismo ni za što sposobni i trebamo ići tragovima velikih, podsjetivši na primjer Dubrovnika koji je opstao petsto godina okružen na kopnu Turcima, a na moru Venecijom. Podsjetio je da su svi su dinosauri ovoga svijeta bili protiv neovisne, samostalne države Hrvatske, a ona je ipak stvorena, jer su ljudi koji su je stvarali pokazivali beskrajnu hrabrost, nepokolebljivost da ostvare zacrtani cilj. Ako smo tada u tome uspjeli, naglašava Zidić, zašto ne bismo mogli uspjeti i drugi put pred manjim zadacima i teškoćama koje su sada pred nama.

Snagu Matice hrvatske vidi u njezinom članstvu i velikom broju ogranaka i smatra da se Matica hrvatska ne smije bojati populizma i zagovarati elitizam. Zalaže se i za borbu protiv konzervativizma kad je riječ o novim metodama, tehnikama, tehnologijama djelovanja i otvaranje Matice hrvatske mladim ljudima, ali i za veću solidarnost sa svima koji su marginalizirani i slabiji: za majke s mnogo djece, invalide, nezaposlene te za one koji žive u rubnim krajevima domovine. Bez kriterija solidarnosti nema društveno snažne zemlje, jer onaj koji gladuje ne može biti solidaran s bogatim, smatra Zidić.

Istaknuo je da je u proteklih godinu dana bio na tridesetak mjesta naše domovine, počevši od Alke i otvaranja spomenika Petru Svačiću u Drinovcima, istaknuvši važnost nacionalnih mitova. Zatim je naveo predstavljanje Časoslova opatice Čike u Zadru, koji je najstariji ženski časoslov na svijetu, pa boravak u Gospiću, gdje mu je biskup Mile Bogović ustupio propovjedaonicu, te komemoriranje akcije Maslenica koju su današnje vlasti zaboravile. Osobito značajnim smatra ponovni osnutak ogranka Matice hrvatske u Vukovaru, a ističe i Dane Ogranka Matice hrvatske u Mostaru, manifestaciju koja je imala četrdeset dana kulturnoga programa te skupove o Pavlu Vitezoviću u Senju i o Antunu Šoljanu u Rovinju. U Udbini je pak podupro inicijativu za podizanje memorijalne kapele hrvatskih mučenika, a u Rovinju sudjelovao u otvaranju novoga Hrvatskog kulturnog doma, prve takve građevine u Istri poslije 1945. Konačno, istaknuo je svoj boravak u Splitu, gdje se tom prilikom Matica hrvatska Split konačno vratila u okrilje Matice hrvatske.

Govorivši o načelima djelovanja Matice hrvatske, istaknuo je da će Matica biti apsolutno tolerantna razlika u mišljenju, a ono prema čemu će biti apsolutno netolerantna neznanje je povezano s arogancijom, naglašavajući da sučeljavanja i konfrontacije mišljenja mogu samo pomoći Hrvatskoj u pronalaženju najboljih rješenja.

Istaknuo je i predavanje o tanajskim pločama, naglasivši da se Matica o njima stručno nije izjasnila, ali smatra da je ispravno da se hrvatskoj javnosti pokažu najstariji dokumenti kojima se spominje hrvatsko ime.

Polemizirao je s Vicom Vukovom, koji je u kolumni u Vjesniku napao Maticu zbog izjave njezinog predsjednika u tv-spotu da je Matica hrvatska savjest hrvatskoga društva, naglasivši da tom izjavom ničija savjest nije isključena. Osvrnuo se na izvješća o tajanstvenom skupu u Matici hrvatskoj i intervju Branimira Donata u vezi s tim, naglasivši da s tim skupom Matica hrvatska nema nikakve veze i da je to napuhavanje problema koji u tom obliku i u toj mjeri ne postoji. Na kraju se osvrnuo na priopćenje kojim HKDU prosvjeduje protiv činjenice da je Nagrada Matice hrvatske za književnost August Šenoa dodijeljena Miljenku Jergoviću, ustvrdivši da se u nas uvriježilo spajati umjetnika i njegov javni rad, a da je ovdje riječ o dobroj knjizi, bez obzira što se o pojedinoj izjavi ili postupku Miljenka Jergovića mislilo, i o odluci stručnog, kvalificiranog žirija, u kojem su bila i dva potpredsjednika Matice hrvatske. Pritom je naglasio da ne želi ičim priječiti kritička mišljenja drugih ljudi, niti misli da treba one koji budu prosvjedovali protiv ove nagrade smatrati neprijateljima Matice hrvatske, već apelira na to da se svako mišljenje može reći, da se sve tanajske ploče ovoga svijeta mogu i moraju pokazati, a onda se može o njima suditi.

Zlatko Vidačković