Kvintet s osjećajem

Kvintet s osjećajem

Tenor-saksofonist Stanley Turrentine (1934-2001) bio je jedan od rijetkih suvremenih predstavnika tog instrumenta kojega su karakterizirali fini ton, melodioznost, klasična harmonijska progresija te napose estetika interpretacije. Bio je u tome suprotnost svom samo nešto starijem suvremeniku Johnu Coltraneu, inače uzoru cijelim generacijama američkih i europskih crnih i bijelih saksofonista.

Turrentine je, poštujući tradiciju Colemana Hawkinsa i Bena Webstera, zadržao svoj prihvatljiv stil i način sviranja, stekavši velik broj pristaša, kako među džezistima tako i među publikom. To je već davno znala prepoznati jedna od vodećih američkih etiketa, Blue Note, specijalizirana za jazz crnačkih interpreta. Stanley Turrentine može se tako pohvaliti velikim brojem diskografskih izdanja, među kojima je i Common Touch, disk ostvaren s kvintetom, u kojem je važno mjesto imala Turrentineova supruga, izvrsna američka jazz-orguljašica Shirley Scott.

Surađujući s njom, ali i s nekim drugim istaknutim majstorima Hammond orgulja, Turrentine je dao nemalen prilog jazzu takozvana tenor & organ zvuka, u koji valja svakako ubrojiti i Common Touch. Uz bračni je par, koji je na tom disku ostvario sedam zapaženih izvedbi, u kvintetu nastupila i izvrsna ritam-sekcija u sastavu: Jimmy Ponder, gitara, Bob Cranshaw, električni bas (zašto ne kontrabas?!), te Leo Morris, poznatiji kao Idris Muhammad, bubnjevi.

Tečevine rhythm & bluesa

Programski, Turrentine se na disku nije držao poznatih jazz-standarda, odlučio se za originale s iznimkom primjera iz komercijalne glazbe, skladbe Blowin’ In The Wind Boba Dylana, no i ta je ovdje dobila zapaženo džezističko ruho. Buster Brown, uvodna rila diska, sadrži modernizirane melodijske i ritmičke tečevine starog autentičnog crnačkog rhythm & bluesa podignute ovdje na višu razinu interpretacije s obiljem swinga i finih improvizacija.

Shirley Scott za ovaj je kvintet napisala još jednu, na crnačkoj glazbenoj tradiciji temeljenu skladbu Boogaloo, koristeći se starom originalnom ritmičkom formulom koju snažno drže Bob Cranshaw i Idris Muhammad. Soul-jazz i blues stilski su i programski termini karakteristični za sviranje kvinteta Turrentine-Scott. Iz bogate riznice bluesa njih su dvoje odabrali tradicionalni blues Doca Pomusa Lonely Avenue, izveden u vrlo sporu tempu, u kojem, a to dobro znaju pravi džezisti, nije nimalo lako svirati. Taj besprijekorno izveden blues karakteriziraju osjećaj te nizovi ukusno odsviranih solističkih dionica tenor-saksofona, električnih orgulja i gitare.

Dijelu publike Sjedinjenih Država poznat je, ne baš posve određen, pojam blues-balade. U taj bismo pretinac mogli bez rizika svrstati izvedbu melodije autorice Carolyn Franklin, Ain’t No Way, u kojoj bubnjara Idrisa Muhammada mijenja Ray Lucas, a u programu su diska Common Touch još dva dobra glazbena primjera takozvanog easy listening jazza, Living Through All i Common Touch. Vrlo kvalitetan i slušljiv jazz Stanleya Turrentinea i Shirley Scott i s ovog će diska zacijelo zadovoljiti i probirljivije slušatelje dobre glazbe.

Mladen Mazur